Svi su bili zgodni i zdrav prije 1970-e? Što se dovraga dogodilo? Objava je to kraj fotografije ljudi koja je navodno nastala na plaži Ipanema u brazilskom Riu.
Fotografija odavno uvijek iznova izaziva mnoge komentare, ovog puta neki su domišljato naveli da se radi o "inflaciji", aludirajući da su zato svi vitki i mršavi, dok netko drugi navodi da je zadanašnju debljinu ljudi kriva prehrana.
"Ulja - repičino, sojino i kukuruzno ulje u to vrijeme nisu bili dio američke prehrane. McDonald's se još uvijek pržio u goveđem loju. Također je potrošnja šećera bila znatno manja. Današnje stvari poput kruha sadrže toliko šećera da zakonski Subway svoj kruh mora zvati kolač", napisao je netko.
Time se aktualizirao i članak objavljen u The Guardianu koji pokušava objasniti što se s ljudima dogodilo od vremena špilje do modernog čovjeka.
Britanski novinar George Monbiot navodi u njemu kako su mnogi sigurni kako ljudi danas puno više jedu, ali da podaci iz Velike Britanije iz 1976. godine to demantiraju.
"Kkad sam vidio fotografiju, jedva sam mogao vjerovati da je to ista zemlja. Slika plaže Brighton iz 1976., objavljena u Guardianu prije nekoliko tjedana, čini se da prikazuje izvanzemaljsku rasu. Gotovo svi su bili vitki. Spomenuo sam to na društvenim mrežama, a zatim otišao na odmor. Kad sam se vratio, otkrio sam da ljudi još uvijek raspravljaju o tome. Žustra rasprava potaknula me da pročitam više. Kako smo se tako udebljali, tako brzo? Na moje iznenađenje, pokazalo se da je gotovo svako objašnjenje predloženo u temi neistinito", navodi u svom članku novinar.
Godina preokreta 1976. u SAD-u
Ne postoje dosljedni podaci o pretilosti u Ujedinjenom Kraljevstvu prije 1988., kada je incidencija već bila u naglom porastu. Ali u Sjedinjenim Državama brojke pokazuju da je slučajno točka preokreta bila više-manje 1976.
Odjednom, otprilike u vrijeme kad je fotografija snimljena, ljudi su počeli postajati deblji – i trend se od tada nastavlja.
Očigledno objašnjenje bilo bi da više jedemo, da je hrana prije nekoliko desetljeća bila neukusnija, da nije bilo toliko restorana brze hrane, da su se trgovine ranije zatvarale...
Na prvu- jeli smo više. No prema vladinim brojkama, trenutno konzumiramo prosječno 2130 kilokalorija dnevno, brojka koja izgleda uključuje slatkiše i alkohol. Ali 1976. godine konzumirali smo 2280 kcal bez alkohola i slatkiša, odnosno 2590 kcal kada su oni uključeni.
"Nisam našao razloga da ne vjerujem brojkama. Drugi su inzistirali na tome da je uzrok pad fizičkog rada. Ponovno se čini da ovo ima smisla, ali opet podaci to ne podržavaju. Rad u International Journal of Surgery navodi da 'odrasle osobe koje rade u nekvalificiranim fizičkim profesijama imaju više od četiri puta veću vjerojatnost da će biti klasificirane kao morbidno pretile u usporedbi s onima koji su zaposleni u struci'", navodi britanski novinar.
Na prvu se čini da ima smisla kada se tvrdi da više sjedimo uz ekrane, a manje hodamo i bicikliramo, ali prema dugogodišnjoj studiji na Sveučilištu Plymouth, tjelesna aktivnost djece ista je kao i prije 50 godina.
Rad u International Journal of Epidemiology otkriva da, ispravljeno za veličinu tijela, nema razlike između količine kalorija koje sagore ljudi u bogatim zemljama i oni u siromašnim zemljama, gdje je poljoprivreda za vlastite potrebe i dalje norma. Predlaže da ne postoji veza između tjelesne aktivnosti i debljanja.
Što se onda dogodilo?
"Svjetlo počinje svitati kada detaljnije pogledate podatke o prehrani. Da, više smo jeli 1976., ali drugačije. Danas kupujemo upola manje svježeg mlijeka po osobi, ali pet puta više jogurta, tri puta više sladoleda i (čekaj!) 39 puta više mliječnih deserata. Kupujemo upola manje jaja nego 1976., ali za trećinu više žitarica za doručak i dvostruko više grickalica; pola ukupnog broja krumpira, ali tri puta više čipsa. Dok su naše izravne kupnje šećera naglo opale, šećer koji konzumiramo u pićima i slasticama vjerojatno je naglo porastao (postoje brojevi kupnje samo od 1992., kada su brzo rasli. Možda, budući da smo konzumirali samo 9 kcal dnevno u u obliku pića 1976. nitko nije mislio da su brojke vrijedne skupljanja.) Drugim riječima, prilike za punjenje hrane šećerom su procvjetale. Kao što su neki stručnjaci već dugo predlagali, čini se da je ovo problem", navodi novinar The Guardiana.
Kao što je Jacques Peretti tvrdio u svom filmu Muškarci koji su nas udebljali, prehrambene tvrtke uložile su velika sredstva u dizajniranje proizvoda koji koriste šećer kako bi zaobišli naše prirodne mehanizme kontrole apetita, te u pakiranje i promicanje tih proizvoda kako bi razbili ono što je ostalo od naše obrane, uključujući korištenjem subliminalnih mirisa. Oni zapošljavaju vojsku prehrambenih znanstvenika i psihologa da nas prevare da jedemo više nego što nam je potrebno, dok njihovi oglašivači koriste najnovija otkrića neuroznanosti kako bi svladali naš otpor.
POGLEDAJTE I VIDEO Debljina se rijetko dijagnosticira, a s njom živi više od polovice Hrvata. Lijek postoji i izdaje se na recept
