Glava kuće, 65-godišnji Mohammed Kale, kaže kako će tu i ostati, iako njegovoj brojnoj obitelji (pod istim krovom žive tri generacije) ponestaje svega.
"Nemamo hrane, nedostaje povrća, kruha, čaja... Ne mogu otići kupiti cigarete, eto na što se sveo život. Presušio je. Možemo samo moliti Boga za promjene", kaže on za Al Jazeeru.
Njegovi sinovi po povratku iz borbe popravljaju u bombardiranju srušeni zid. Unutar kuće puno je djece. Ljuljačka je premala za igranje, no vani je isuviše opasno. Ahmed Kale pokazuje osip koji je izbio na koži njegove jednogodišnjakinje.
"Liječnici su rekli kako ju je ujeo insekt i da je to uzrok osipa. Koristili smo svakakve lijekove, ali ovdje sada nemamo liječnike", kaže.
Pokušavaju organizirati svakodnevni život. Selo je opustjelo krajem rujna, kada su nadzor preuzele Vladine snage, a potom su gradić opet zauzeli pobunjenici.
'Sve je kao kakva noćna mora'
"Brat mi je umro prije mjesec dana. Ne mogu se s time pomiriti. Sve je kao kakva noćna mora", kaže Hadja Kale.
Obitelj Kale se pribojava patnje ako napuste dom bez novca i imovine. Ne vjeruju da ih van zemlje čeka nešto bolje. Sva četverica sinova pridružila su se oporbenim snagama u borbi protiv Assadove vlasti. Najmlađi Abdullah ratuje zajedno sa stranim sunitskim borcima.
"Nadgledamo vojsku s ove ovdje pozicije i, ako uočimo neki pokret, pucamo", priča Abullah.
