Na krilima tog velikog uspjeha kad je Hrvatska u međunarodnoj zajednici stala na stranu onih koji je nisu ni podržali može se okušati i u drugim načinima kako pomoći nekim državama. Ukrajini možemo pomoći tamo gdje smo najjači - u suđenju ratnim zločincima. Reče to čovjek-premijer, a da ne trepne, i to samo dan nakon presude Branimiru Glavašu za ratni zločin do koje je trebalo proći 32 godine. Jer sudovima nije bilo lako utvrditi je li žrtva preminula od metka ili od akumulatorske kiseline. A sudovi ne žele olako i površno donositi zaključke. Pa će ako treba na jednom slučaju raditi više od 30 godina. E i to je ta stručnost i temeljitost u radu pravosuđa, na koju se s pravom poziva hrvatski premijer. Ali kod nas i inače u svemu vlada stručnost i temeljitost. Kako u radu našeg pravosuđa tako evo i u radu naših ratnih zločinaca. Koji znaju kako je najbolje žrtvi sasut i metak u glavu i akumulatorsku kiselinu u grlo. Temeljito i stručno. Netko bi mogao reći da bi možda ratnih zločina bilo manje da su ratni zločinci u ratu bili manje aktivni ali pravosuđe nije prljavosuđe
