Kako da vam blagdani prođu u idiličnom ozračju iz američkih filmova, kako se ne posvađati? Koje teme izbjegavati, ja ne znam, ali znam da je večerašnja gošća psihologinja Sandra Durjanček.
Svi imamo u glavi to neko sjećanje na djetinjstvo gdje je sve idilično. Na televiziji Sam u kući, vani pada snijeg, Božić je i svi se slažu. Je li to lažno sjećanje, selektivno sjećanje?
Ono što svakako moramo uzeti u obzir je da idila ne postoji i s razlogom. Kako to funkcionira, to bi bilo nešto savršeno, a savršenstvo ne postoji. Ali uvijek postoji nekakav prostor za napredak. Na kraju dana je pitanje što je kome kakva idila i kako ta idila u nekim očima izgleda?
Međutim, blagdani bi zapravo trebali biti to sretno vrijeme jer ljudi ne rade, obitelj je na okupu. Zašto je to nekad tako teško?
Svakako bi bilo lijepo da to bude ugodno iskustvo, ali tu je stvarno jako puno različitih čimbenika. Prvo moramo uzeti u obzir da se neki okupljaju nakon duže vremena i da svatko ima svoj način funkcioniranja. Možda nekakve nove, drugačije stavove i sad su odjednom svi skupa na hrpi i onda se ne može baš očekivati da će sve biti kako je prije funkcioniralo. Još je pitanje je li možda netko od gostiju novi i drugačiji, pa mijenja dinamiku, pa se mijenjaju uloge u obitelji. Stvarno je puno faktora.
Međutim, bez obzira kako gledamo sve ove lijepe slike, idilično uređen stol zapravo je prava istina da su blagdani ogroman stres . Sve to treba pripremiti i kupiti. Treba pripremiti ogromnu večeru uz pečenu puricu, pripremiti bakalar, napraviti da cijela ta kuća izgleda savršeno. Velika su i očekivanja i veliki stres.
No još je pitanje je li drugi imaju ta očekivanja od nas ili smo ih sami negdje putem i nametnuli.
Mora se 30 vrsta različitih kolača. Na primjer, to je samo nametnuto.
Točno to. To je kako napraviti sve savršeno, ali moram napraviti savršeno. To sigurno stvara pritisak, ali isto ono što moramo razumjeti da ne možemo reći da je to isključivo stres, nego da to samo ima predispoziciju za izazvati stresnu reakciju. Pitanje je jesmo li se organizirali. Božić je otprilike u isto vrijeme. Poklone bi možda mogli kupiti nešto ranije pa će nam automatski biti nešto manji pritisak. I tako u krug.
Danas sam malo razgovorala s ljudima u redakciji i čini mi se da to kićenje bora često bude malo nezgodna situacija. Svatko misli da zna bolje.
Probajte ormar samo složiti, a kamoli bor? Ako to uzmemo u obzir, pa netko ima jedne upute, pa druge, pa je li se uopće razumijemo? To je gotovo nemoguća misija.
Postoji li možda neki recept kako izbjegnut svađu i koje teme izbjegavati? Jesu li to politika ustaše, partizani? Previše ulaziti u neke detalje? Koji je recept za izbjeći svađu?
Pa u svakom slučaju treba imati na umu što najčešće izaziva svađu, tako da sigurno ne treba stavljati te teme u taj okvir, posebice ako imamo pojedince koji nisu baš otvoreni za komunikaciju i kojima je stvarno cilj samo pobijediti tu cijelu situaciju. Ako imamo takve pojedince, plus one škakljive teme - e to svakako nije baš dobro.
Imam osjećaj kao da su u obiteljima, da su uvijek u svim obiteljima svađe iste i da zapravo i djeca koja su odrasla nekako kao da vode neke stare bitke iz djetinjstva?
U svakom slučaju, nekako preuzimamo te stare obrasce ili od naših roditelja, nesvjesno ili nekad i od samih sebe i onda uđemo u taj obrazac. Možda nekakvog sukoba koji je tipičan za nas i nekako ih slično izgleda svakako se može razbiti. Čak i psihologija ima jednu zanimljivu knjigu 'Games people play' - treba razbiti taj obrazac.
Sandra, onda za kraj samo da nam kažete. Okej, sad ako idete na taj bakalar na Badnjak ili na božićni ručak ili na Štefanje šta da ima u glavi - kako da prođe čim bolje?
Pa svakako, smanjiti očekivanja, malo biti realniji i pokušati uživati u svakom trenutku zasebno.
Hvala vam puno na ovim savjetima. Nadam se da će našim gledateljima biti korisne.
