Hrvatskom je zavladala panika. U bolnicu se sada javljaju i ljudi koji su samo pojeli štapiće. Odjednom je svaka grlobolja kemijsko trovanje. Gošća RTL Direkta zato je bila Gordana Kuterovac Jagodić.
Hrvatskom je zavladala panika. Ljudi se sada boje popit gazirano piće, popit vodu.
A evo znači ovo što vidimo ovih dana, odnosno danas i jučer, čini mi se je zapravo jedna situacija u kojoj su se nekakve glasine jako velikom brzinom proširile, a proširile su se, između ostalog i zbog toga što su emocionalno nabijene u smislu da smo mi sad kao dobili neke povlaštene poruke. Preko nekih mreža društvenih ili od svojih prijatelja koji su samo to proslijedili, koje će nas kao zaštititi od nečega što je vrlo ozbiljno i to je trovanje. A znamo da je trovanje jednom kad nešto popiješ, ne možeš više to kontrolirati, to je nešto što može biti dosta opasno."
Zapravo je idealan trenutak za širenje fake newsa i teorija zavjere.
"Tako je. I mi sami ćemo to proširiti jer svi mislimo, a možda je fejk, a možda nije. Možda mogu svoje najmilije zaštititi, pa poslat ću i njima. Pa tako svako pošalje nekima svojim najmilijima i ta se sad ne zna. Prvo je li vijest ili je lažna vijest jer se vrlo brzo proširila. Jučer nismo znali je li to istina ili nije, ali čini se da s ovim razvojem događaja nešto ima. Gdje ima dima vjerojatno ima neke vatre."
Međutim, sad smo već vidjeli da ima 14 ljudi koji su došli u bolnicu. Izgleda sad da ljudi u panici dolaze, svako koga zaboli grlo misli da se otrovao. Sad su ljudi zapravo u panici i kad im nije ništa.
"Pa vjerojatno ne baš svatko, nego oni ljudi koji su inače osjetljiviji na nekakve zdravstvene, odnosno tjelesne simptome. Pa onda ih sad mogu povezati, odnosno naći objašnjenje i u ovome. Ne vjerujem da, baš će svatko i ono što doprinosi tome da mogu osjetljiviji ljudi biti ti koji će ih generirati možda i neki problem gdje ga nema je to što zapravo informacije su i dalje nedostatne ili nisu na pravi način podijeljene."
Baš sam vas to htjela pitati. Zapravo, tu paniku pojačava troma reakcija institucija ili nedovoljno dobro ponašanje u krizi.
"A ja bih rekla da i od same kompanije, pa onda od vlasti onda i ta činjenica da se nije smjelo govoriti o točnom proizvodu, još više potencira paniku jer ne znamo točno koji je. Je l' ovaj ili onaj? Pa se sad svi boje nešto reći jer se boje tužbi, tužbi velike kompanije pa sad ne znaš što smiješ reći a zapravo bi trebao da bi zaštitili građanstvo reći točno koji je proizvod. Za koji proizvod se sumnja da je, isto tako bi lakše ljudima bilo da, recimo, ministar, kad kaže da institucije rade svoj posao, ne kaže samo to tako općenito, nego da kaže točno koje institucije što rade kako bi zaštitile da se to nešto ne dogodi ili onda isto se događa da dobivamo u istoj informativnoj emisiji dvije različite zdravstvene preporuke. Ministar kaže pijte vodu, liječnik koji prije toga govori iz bolnice, izvještava da ne treba piti ništa kad se tako neko trovanje dogodi. Znači, sve to stvara zbunjenost kod ljudi i nepovjerenje. Glavna stvar je nepovjerenje sviju, niko u ništa više ne vjeruje zato što se vrlo često svaki dan događa da sve institucije u koje vjerujemo evo danas i Sveučilište, sad su rektori u zatvoru, sad je pola nekog odsjeka također u zatvoru - više nitko nikome ništa ne vjeruje. A kažem kad se pojavi neka ova opasnost za naše zdravlje i onda tu smo skloni povjerovati jer je uvijek bolje kao ono da se zaštitim nego da ne vjerujem."
Što mislite znači da su zapravo svi u ovom lancu mogli bolje komunicirati?
"Mogli su bolje komunicirati. Mislim, ja, vjerujem da je jedna stvar tu u toj komunikaciji upravo taj neki strah od jako, jako velike korporacije i moćne korporacije da ne bi imali ljudi neke posljedice. Svako osobno koji bi nešto rekao neku pravu informaciju, a to se ne bi smjelo dogoditi. Država bi trebala zaštititi svoje građane, dajući sve informacije koje znaju, odnosno govoreći da ako ne znaju, da ih onda pokušavaju saznati."
Kako sada uopće možemo paniku smiriti? Je li to moguće? Očito je da se nešto dogodilo, da su neke boce bile kontaminirane. Međutim, znači li to da nitko više nikad neće uzeti jedno gazirano piće, vodu s okusom.
"Pa mislim da bi je tu sad na potezu ta kompanija koja ima sad veliku štetu u ugledu svom, koja bi onda morala kontinuirano i stalno i detaljno obavještavati o svojim procedurama, kako oni to rade, a ne se pozivati na to da do njih samo kontroliraju neke vanjske i strane službe, ne znam kad su rekli vanjske da su mislili baš strane ili unutarnje kontrola vjerojatno su to mislili, ali opet bi trebali biti što otvoreniji i ne zataškati, tj. da samo se čeka da prođe vrijeme pa da se smire stvari. Nego zapravo jasno reći što je bilo, što nije bilo i jasno komunicirati u kojem dijelu lanca bi se moglo ili proizvodnje ili transporta nešto dogoditi. Nije dobro samo okrivljavati druge, korporacija bi trebala preuzeti odgovornost i reći da će oni potražiti što se moglo dogoditi i otvoreno to komunicirati."
