Ukrajinske borce koji su se predali nakon što su ih Rusi tjednima držali duboko u podzemnim tunelima i bunkerima goleme željezare Azovstal u Mariupolju, sada svjedoče kako ih je neprijatelj držao u "nehumanim uvjetima".
Poručnik Illia Samoilenko rekao je za BBC da je u Rusiji držan u samici 120 dana - i da je strahovao da se nikada neće vratiti u Ukrajinu.
Samoilenko, borac pukovnije Azov oslobođen je prošlog mjeseca prilikom velike razmjene zarobljenika. Sada je ispričao sve o svom iskustvu.
"Sretan sam što vidim ljude koji su me čekali svo ovo vrijeme. Što vidim suze radosnice na njihovim licima i osmjehe, rekao je Illia.
Prvo što je kupio kad se vratio u Ukrajinu bila je kutija cigareta. "Samo kako bi se osjećao živim", prepričava.
Poručnik Samoilenko ima samo 28 godina. Nakon što mu je streljivo eksplodiralo u ruci kad je bio u ukrajinskoj vojnoj misiji protiv separatista u regiji Donbas, izgubio je desno oko i lijevu ruku.
Imao je zbog toga protetičku - koju su mu ruske snage oduzele nakon što su ga zarobile.
U zarobljeništvu su se, kaže, događale očite stvari. "Očigledno je da ljude koji su zarobljeni, da ih Rusi muče", prepričava. Otkrio je kako su neki od njegovih suboraca, koji su zatvoreni odvojeno od drugih, konstantno bili mučeni, a uskraćena im je odgovarajuća medicinska njega i hrana.
Rusija pak, negira da je mučila ili zlostavljala ratne zarobljenike.
On je jedan od stotina vojnika koji su se našli pod nemilosrdnim bombardiranjem Azovstala. Odbili su se predati sve dok nije stigla zapovijed kojom je okončana bitka za Mariupolj - dosad najsmrtonosnija i najrazornija u ratu u Ukrajini.
Borci su napustili grad noseći malo ili ništa osobnih stvari, iscrpljeni i s vidljivim ranama. Neki su hodali na štakama. Autobusima su ih odvezli na teritorij pod kontrolom Rusije.
Prvo su prevezeni u Olenivku, zatvor u području Donjecka pod kontrolom separatista koje podržava Rusija, prisjeća se poručnik Samoilenko.
Nekoliko dana kasnije, on i drugi čelnici Azova prebačeni su na nepoznatu lokaciju u Rusiji. Kaže da je bio sam u ćeliji. Radio je tamo sklekove i trbušnjake i u glavi pokušavao brojiti dane…
"Ali nisam bio fizički maltretiran", rekao je i dodao: "To je bilo daleko od stvari koje su drugi ljudi trpjeli na drugim mjestima."
Oni koji su poslani na druge lokacije, naveo je, suočili su se s uvjetima koji su bili "vrlo loši i koji su se pogoršavali sa svakim novim tjednom".
Rusija je, rekao je poručnik Samoilenko, zanemarila pravila ratovanja. "Nije ih bilo briga za Ženevske konvencije. Nije ih briga za živote ljudi." Međutim, rekao je da još uvijek ne može iznijeti više detalja.
"Rusi također gledaju te intervjue", rekao je. "Kad vide naša sretna lica, postaju još bjesniji."
Čitava situacija je, kaže poručnik, gorko-slatka. Ipak, mnogi njegovi suborci ostali su u zarobljeništvu. On sada živi sa svojom obitelji u Kijevu, čeka novu protetičku ruku i ide na psihološko savjetovane.
Jer uskoro se, rekao je, "moramo vratiti na ratište".
