Joža Horvat rođen je 10. ožujka 1915. u Kotoribi. Prvih deset godina života proveo je u dječačkoj slobodi, odrastajući na obali rijeke Mure, što je uvelike odredilo njegovu spisateljsku poetiku.
U hrvatskoj književnosti se pojavio 1939. godine romanom "Sedmi be". Dvije godine kasnije odlazi u partizane gdje mu je povjereno mjesto u uredništvu lista Naprijed.
Nakon Drugog svjetskog rata s Miroslavom Krležom i Vjekoslavom Kalebom uređuje Republiku. Scenarist je prvog pravog poslijeratnog hrvatskog filma “Zastava” koji je 1949. godine režirao Branko Marjanović.
Isti režiser po Horvatovu scenariju "Ciguli miguli" snima i film koji je zabranjen zbog kritike komunističke birokracije. Tog razdoblja života prisjetio se u memoarima koje je krajem 2005. objavio pod naslovom "Svjedok prolaznosti", kao završno djelo u nizu njegovih izabranih djela.
U toj je knjizi opisan cjelokupni životni put, od rođenja i dječaštva u Međimurju, do odlaska u Zagreb, pa u partizane, te poslijeratni period u kojem je Horvat zbog svojeg djela "Ciguli-miguli" bio označen kao neprijatelj partije i nakratko uklonjen iz javnog života.
No, ta ga je epizoda okrenula moru, i upravo su nakon njegovih plovidbi svijetom nastale njegove najbolje knjige. Sa suprugom Renatom, sinom Markom i Vladimirom Hrlićem oplovio je svijet od kolovoza 1965. do srpnja 1967. godine, pišući o tome reportaže za VUS (Vjesnik u srijedu).
Tu se rađa hvaljena Horvatova putopisna proza, u prvom redu brodski dnevnik "Besa". Kritiku i čitatelje posebno je oduševio biografskom knjigom "Molitva prije plovidbe" iz 1995. godine te dječjim romanima "Operacija stonoga" te "Waitapu" koji je često prevođen i na strane jezike.
Knjige su mu prevođene na ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, bugarski, albanski, kineski i esperanto.
Nažalost, voda kao element koji je obilježio drugu polovicu života pokazala se fatalnim za proslavljenog književnika; uzela mu je oba sina.
