Goranko Fižulić piše za Telegram: Vinjete su najbolji izlazak iz dugova naših nerentabilnih autocesta

Slovenski DARS na dvostruko manje kilometara zarađuje duplo više

18.07.2015., Zagreb - Kilometarske kolone na naplatnoj postaji Lucko.
Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL/PIXSELL

Websterov rječnik kaže da je vignette “kratko napisano objašnjenje” francuskih korijena, ali danas je vinjeta najčešće u upotrebi kao način naplate korištenja autoceste za neki vremenski period umjesto obračuna po prevaljenoj distanci. Vinjete ili neki od njenih surogata kojim se naplaćuje korištenje autoceste za neko vremensko razdoblje u upotrebi su u Švicarskoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji, Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj, a od 1. siječnja 2016. bit će uvedene i u Njemačkoj. U većini država moguće je kupiti vinjete za 7 ili 10 dana, 30 dana te za jednu kalendarsku godinu. Postoje naravno i odstupanja pa tako u Švicarskoj prodaju samo godišnju vinjetu po cijeni od 40 SFR. Vinjete za pojedine države mogu se kupiti i na prodajnim mjestima izvan te države, slovenski DARS prodaje vinjete na 1520 prodajnih mjesta u Sloveniji i 1028 izvan Slovenije. Vinjete su u pravilu namijenjene osobnim vozilima do 3,5 tone nosivosti i motociklima, a za teretna vozila postoje drugačiji načini obračuna koji uzimaju u obzir i veličinu nosivosti te količinu emisije štetnih plinova.

Prometna opravdanost

U Hrvatskoj je u primijeni kaotičan model koji uključuje naplatu cestarine po distanci, prihod od trošarina na naftne derivate te dotaciju koncesionarima izravno iz proračuna kao namirenje razlike koja nije ostvarena prihodima od naplate cestarina. Uza sve to, postoje četiri koncesijska društva, tri vlasnička modela i iznimno niska transparentnost poslovanja, osim u slučaju društva Autocesta Rijeka – Zagreb d.o.o. koje predaje poslovna izvješća u skladu sa standardima i boljom praksom. Sve navedeno posljedica je loših političkih odluka i korupcijskih odnosa zbog kojih su građeni cestovni pravci bez ikakve gospodarske logike i prometne opravdanosti.

Hrvatska je 1990. imala 302 kilometra sagrađenih autocesta, danas ima 1288 kilometara. Na jednoj od sjednica Vlade RH 2001. kada je bilo 429 kilometara autocesta u uporabi, predložio sam uvođenje vinjeta. Vlada je navedeni prijedlog odbacila kao preuranjen. Da smo kojim slučajem uveli vinjete te godine ili kao Slovenija 1. srpnja 2008., danas bi HAC d.o.o. i ARZ d.o.o. samostalno otplaćivali svoje kreditne obaveze, a nitko vjerojatno ne bi ni pomišljao na monetizaciju ili privatizaciju autocesta.

Hrvatska i Slovenija imaju vrlo sličnu strukturu prometa na autocestama, velika vršna opterećenja u ljetnim mjesecima kada više od 80 posto prometa otpada na vozila stranih registracija te visok udio tranzitnoga teretnog prometa. Slovenska inačica HAC-a je DARS /Družba za avtoceste v RS d.d./ u stopostotnom vlasništvu Republike Slovenije. Revidirano poslovno izvješće DARS-a za 2014. dostupno je javnosti i napravljeno je kao i poslovna izvješća Applea, Googlea, Exxona ili bilo koje globalne kompanije.

Slovenski rezultati

Iz njega možemo saznati da je DARS u 2014. na 607 kilometara autocesta ostvario 365 milijuna eura ukupnih prihoda uz EBITDA od 285 milijuna eura te dobit u iznosu od 70 milijuna eura. U toj godini je DARS otplatio 162 milijuna eura glavnice kredita i 55 milijuna eura kamata te je ukupni dug DARSA smanjen na 2,6 milijardi eura. U skladu s petogodišnjim iskazom plana otplate duga DARS ne samo da može provesti razduženje nego i dalje graditi cestovne pravce prema granici s Hrvatskom.

DARS je imao prihod od prodanih vinjeta u iznosu od 156 milijuna eura, a prihod od prometa teretnih vozila iznosio je 189 milijuna eura. Prosječna mjesečna plaća u DARS-u je 1797 eura, a slovenski prosjek je 1540 eura, predsjednik Uprave DARSA imao je godišnju plaću od 120.074 eura, još dva člana četveročlane Uprave imala su veću godišnju plaću od 100.000 eura. Ukupan trošak Uprave iznosio je 399.408 eura, a NO-a 140.000 eura.

Nedostatak podataka

Ovo sve navodim kao ilustraciju transparentnosti poslovanja jer uz sav napor nisam uspio otkriti ni koliko su četiri hrvatska koncesionara dobila naknada iz državnog proračuna. Autocesta Zagreb – Rijeka (ARZ d.o.o.) jedina ima dostupan podatak o naknadi iz proračuna: 141 milijun kuna! Iz sekundarnih izvora može se doznati da su privatni koncesionari Bina-Istra i Autocesta Zagreb – Macelj dobili 210 odnosno 96 milijuna kuna. Za HAC nema nikakva podatka. Na temelju podataka o potrošnji naftnih derivata te iznosa trošarine namijenjenog izravno autocestama dolazimo do 470 milijuna kuna koliko su svi potrošači, bez obzira jesu li ikada koristili autoceste, platili hrvatskim koncesionarima.

Znači, slovenski DARS na dvostruko manje kilometara autocesta ostvaruje gotovo dvostruko veće prihode od hrvatskih koncesionara, čistu dobit od 20 posto u odnosu na ukupni prihod, sam otplaćuje svoje kreditne obaveze i iz vlastitih izvora gradi nove cestovne pravce.

Hrvatski koncesionari primaju izravne dotacije iz državnog proračuna kako bi mogli otplaćivati svoje kreditne obaveze i imali novca za tekuće održavanje. DARS je smanjio ukupni dug u 2014. prema kreditorima za 162 milijuna eura, a HAC ga je povećao za 140 milijuna eura!

Vlada i Sabor RH imaju tri mogućnosti:

  • 1. Nastaviti dalje s privatizacijom tvrtke HAC-ONC d.o.o. i na taj način završiti tužnu priču o gradnji, financiranju i upravljanju hrvatskim autocestama. Novi privatni koncesionar ionako će učiniti sve što je slovenski DARS napravio u proteklom razdoblju i sigurno neće zadržati sadašnji oblik naplate cestarine te radna mjesta koja ga opslužuju. To bi bilo isto kao da ZET ima konduktere u tramvajima, a HRT skuplja pretplatu putem inkasatora. Vrijednost postignuta u inicijalnoj javnoj ponudi bit će odgovarajuća kaotičnom modelu upravljanja i netransparentnosti prihoda koncesionara.
  • 2. Promijeniti način naplate cestarine uvođenjem jednog od oblika vinjeta kopirajući slovenski model uz sljedeće izmjene: 7 dana – 30 eura, 30 dana – 50 eura, kalendarska godina – 70 eura. U Hrvatskoj je registrirano 1,450.000 osobnih vozila, ove godine će u Hrvatsku ući 15 milijuna vozila stranih registracija. Matematički modeli daju prihod između 450 do 550 milijuna eura za sva četiri koncesionara što omogućuje HAC-u i ARZ-u da sami otplaćuju svoje kreditne obaveze pod uvjetom da naprave restrukturiranje dijela duga. HAC-u dospijeva 2016. 3,46 milijardi kuna kreditnih obaveza, 2017. 4,34, 2018. 4,14, 2019. 4,8 milijardi kuna. Model pokazuje mogućnost otplate do 50, 55 posto navedenog iznosa u iduće četiri godine. Vlada može i dalje ići s privatizacijom HAC-ONC-a, ali će postignuta vrijednost biti bitno veća nego u slučaju prodaje u sadašnjem stanju.
  • 3. Kopiranjem modela DARS-a uz potpuno novi model naplate za vozila teža od 3,5 tona nosivosti odustaje se od bilo kakve prodaje ili privatizacije HAC-ONC-a. Nema nijednog suvislog argumenta protiv promjene naplate, upravo smiješno zvuče argumenti o nepravednom modelu kada svi koji plaćaju porez ili kupuju naftne derivate moraju financirati poslovanje autocesta. Uvijek iste interesne grupe nastoje sačuvati svoje parcijalne interese na račun zajednice. Jedino je ovaj put ulog jako visok, a i većina javnosti ima iracionalan odnos prema autocestama. Zbog toga sam uvjeren da će slovenski model biti potpuno primijenjen i koncesionari početi poslovati bez dotacija iz državnog proračuna.

 

Komentar je objavljen 8. kolovoza 2015. u tiskanom izdanju Telegrama