Generacijski Jazz

ISPRINTANI KRUMPIRI: Hoćemo li za koju godinu gladovati?

U pravilu svaka generacija rađa, odgaja i othranjuje dvije generacije pod sobom. Potom su te generacije kratko vrijeme zajednički radno aktivne, a onda se stvar okreće – starija generacija odlazi u mirovinu i zahtijeva uzdržavanje od dviju generacija pod sobom. Zvuči fer, zar ne?

Rođen sam sedamdes’prve. Prema tzv. generacijskoj teoriji, to me čini pripadnikom generacije X. Ono, kao naziv britanskog punk-rock benda. Kako prikladno, ali krenimo redom…

Cijeli taj generacijski jazz, rock, punk i techno kreće od baby boomera – onih rođenih poslije Drugog svjetskog rata. Potreba za repopulacijom, početak blagostanja i san o američkom snu doveli su do masovnog štancanja djece u razdoblju od 1950. do 1964. godine. Otuda i naziv baby boom za rođene u tom razdoblju

.

X, Y, Z…

Ne samo da su baby boomeri daleko najbrojnija generacija, nego im se pripisuje i revolucionarni značaj u općoj promjeni kulture, liberalni pogledi na svijet te iskrena vjera u bolje sutra. Sve je to najbolje izraženo nezaboravnom rock’n’roll i hipi pokretu.

Za njima dolazi ova moja, neslavna generacija X, rođena od otprilike 1965. do 1980. godine, obilježena padom nataliteta, pragmatičnošću i (navodnim) nedostatkom morala. Generacija X pretvara rock u punk-rock i potiče raznolikost i toleranciju u pogledu rasnih, klasnih, religioznih, etničkih i seksualnih podjela i opredjeljenja. Ona odbacuje do tada uvriježene društvene norme i stječe epitet ‘reaktivne’ ili ‘nomadske’ generacije koja je odrastala u vrijeme spiritualnog buđenja.

Za nama, pak, dolazi generacija Y, poznata još i kao echo boom generacija zbog ponovnog porasta nataliteta, ali bitno slabijeg nego kod izvorne boom generacije (koja ih je u pravilu rodila). To su uglavnom djeca 80-ih i ranih 90-ih. Generacija Y sebe je radije prozvala ‘milenijskom generacijom’, i to zato jer su sami skovali taj termin i zato jer nisu htjeli imati veze s prethodnom generacijom X (stvarno ne razumijem zašto).
Obilježava ih komunikacija i digitalna tehnologija, povećano samopouzdanje, individualizam, narcisoidnost, radna produktivnost i visoka očekivanja od svog posla te potrošački mentalitet. Naziva ih se još i Petar Pan generacijom, jer u pravilu odrastaju kasnije i sporije od prethodnih generacija i uživaju (pre)veliku podršku i zaštitu svojih roditelja.

Konačno dolazimo i do najmlađe generacije Z, djece rođene od sredine 90-ih do danas. Još ne znamo što će ih sve obilježiti, ali već sada je očito njihovo potpuno podrazumijevanje otvorene komunikacije, interneta i globalizacije. Za razliku od prethodne generacije Y, ovi klinci se ni ne sjećaju vremena prije tehnološke eksplozije, čime su zaslužili i nadimak ‘digitalnih domorodaca’. S ovom generacijom se vraća i ozbiljan pad nataliteta.

U Hrvatskoj je prilično vjerno preslikana ova generacijska podjela, s tek blagim vremenskim pomacima.

 

Stup srama

No, čemu uopće ovakav pogled? Ma mene ustvari zanima tko tu koga hrani. Možemo reći da u pravilu svaka generacija rađa, odgaja i othranjuje dvije generacije pod sobom (manje prvu, više drugu). Potom su te generacije kratko vrijeme zajednički radno aktivne, a onda se stvar okreće – starija generacija odlazi u nepravedno “otpisanu” penzić kategoriju i zahtijeva uzdržavanje od dviju generacija pod sobom. Zvuči fer, zar ne?

Možda, ali samo dok ne uzmemo u obzir brojnost i osnovne karakteristike svake generacije. Baby boomeri su napravili čuda u promjeni i izgradnji svijeta, ali j*** ga – ima ih “ko kenje”. Zato mi ikseri i ipsilonci sada imamo razne mirovinske stupove: prvi (onaj solidarni) za njih, drugi (onaj osobni) za sebe i treći (onaj dobrovoljni) za svoju djecu.

Dok mi ikseri postanemo ćopavi, prvi stup će propasti, u drugom neće biti dovoljno, a treći stup i ovako i onako nitko od nas niti nema. Izgleda da nas čeka – stup srama. Ipak, imamo nešto sreće s ovim ipsiloncima koji nas slijede. Kao prvo, nismo mi morali financirati njihov potrošački mentalitet i sporo odrastanje, to smo uglavnom prepustili boomerima. A drugo i još važnije – ovi produktivni radoholičari neće imati izbora nego i nas hraniti, barem neko vrijeme, dok im mortalitet ne olakša zadatak.

 

Pouka je…

Stvari postaju gadno čupave u sljedećoj rundi… Vrijedni ipsilonci se zažele malo zasluženog odmora, ali iza njih ostaje toliko malobrojna generacija Z, da ih nema tko hraniti. Pored toga, i jedni i drugi su navikli u rukama držati miša i mobitel, a ne motiku. Ako ova Y-Z kombinacija ne donese neke ozbiljne inovacije i nove resurse, morat će raditi kao crnci cijeli život ili se hraniti tek virtualno.

Neka pouka? Možda ovako… Boomeri, polako u penziju, pustite ipsilonce da odrastu i naučite ih štednji. Ikseri, štancajte više zeovaca, pa bar je to u skladu s vašom prirodom. Ipsilonci, samo vrijedno naprijed… i pomognite ikserima oko nataliteta, čisto radi penzije. Zeovci, digitalni domoroci, nađite način da printer isprinta neki burek ili krumpir, inače smo svi u banani.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr