Zlatna kuna

(NAD)REALNO: Zlatna kuna ugrizla kineskog zmaja

Umjesto potrage za novim zlatnim standardom, mogli bi uvesti novu zlatno-zelenu kunu. Na papiru ne piše ‘zamjenjivo za zlato’, niti ‘vjera u Boga i narodnu banku’. Na novoj kuni piše ‘zamjenjivo za 10 kilovat-sati energije, 5 litara vode i 2 kile brašna DNEVNO’. I onda kreće akcija…

Zlatno-zelena hrvatska kuna ugrizla kineskog zmaja i počupala perje američkom orlu! To je naslov koji želim vidjeti. To je predizborni program za koji želim glasati. No, prvo se moramo vratiti na kratku povijest monetarnog sustava…

Prvo je vladala robna razmjena, a onda su zlatnici i srebrnjaci postali standardno, svima prihvatljivo sredstvo plaćanja. I to je trajalo tisućama godina. Nepraktičnost baratanja plemenitim metalima dovela je potom do novog monetarnog rješenja – tzv. zlatnog standarda. Državna riznica bi u trezor pohranila sve svoje zlato, pa tiskala papirnati novac i garantirala imaocu istoga da ga u bilo kojem momentu može zamijeniti za određenu količinu zlata ili srebra.

 

Amerikanci se zaigrali, Francuzi pokupili zlato

I to je funkcioniralo stoljećima. Nakon drugog svjetskog rata pao je dogovor među vodećim nacijama da će brojne zemlje svoje valute fiksno vezati na američki dolar, a Ameri će dolar fiksno vezati na zlato. Time će zlatni standard u suštini biti posredno proveden kroz sve ključne valute. Ali Ameri su se ipak malo zaigrali s tim omjerom dolara i zlata, naravno u svoju korist. Francuzi su ih skužili, pa su 1970. godine za dobar dio svojih dolarskih rezervi tražili zamjenu za zlato i na koncu fakat odvezli masu žutog metala na ovu stranu Atlantika. Potez za notes!

Vjera u Boga i bankarska sloga

Ameri su ostali zatečeni, a uz financiranje Vijetnama i kronični proračunski deficit konačno su 15.08.1971. godine okončali konvertibilnost dolara za zlato i srušili cijeli sustav. Taj događaj pamtimo kao “Nixon šok”. Od tada na papirnatom novcu više ne možemo naći natpise poput “isplativo u zlatu na zahtjev”. Nalazimo samo “in God we trust”. Vjera u Boga i bankarska sloga.

Tako nastaje tzv. ‘fiat’ novac, papirnati fiducijarni novac, novac na povjerenje. Komad papira na kojem ti neka centralna banka obećaje da to vrijedi, majke mi, da s time možeš plaćati kaj god. Stvar je osnažena zakonima koji s jedne strane propisuju da je taj papir jedino legalno sredstvo plaćanja, a s druge strane daju monetarnim vlastima pravo štampanja istoga. I to je to, drugih obećanja nema. Ne postoji zamjenjivost (inače bezvrijednog papira) za zlato, niti postoji garancija da će taj papir uvijek vrijediti jednako.

Bankari krenuli nemilice tiskati

Zar zbilja? Tolika razina monetarne slobode u rukama (često privatnih) bankara? Naravno, tada nemilice kreće štampanje. Money for nothing. Petro-dolari, bankarsko kreditna ekspanzija, sustav frakcionalnih rezervi, sekundarne i tercijalne emisije novca, količinska olakšanja… nema veze što to točno znači – sve je to ‘štampanje’ novaca.

Ukratko, monetarni eksperiment ‘fiat’ novca (novca na povjerenje) u globalnim razmjerima traje tek 40-ak godina, a posljednjih godina na površinu izlaze realni rizici mogućeg urušavanja ovog sustava podložnog manipulacijama. Povjerenje je prokockano. Štampači novca ponašaju se neodgovorno. Sprega monetarne i fiskalne vlasti, čini se, nije baš zdrava. Ah, dobri stari zlatni standard.

Nemoguće balansiranje novčane mase

I sada, kada se Amerika i Europa sa svojim valutama lome oko nemogućeg balansiranja novčane mase, inflacije i pretjerane zaduženosti u okolnostima minimalnog gospodarskog rasta, nitko ne viče da je sustav u stvari polomljen i krivo postavljen, a mi se žurimo čim prije uključiti u ovu sjajnu euro kombinaciju.

No, imamo li uopće izbora? Čini mi se da se političari rađaju sa željeznim stomacima i bez jaja. Što kad bi nas vodili ljudi čeličnih jaja (i jajnika, naravno) koji bi hrabro rekli da je sve ovo bullshit, koji bi osmislili jedan drugi, realniji i humaniji monetarni sustav i postavili Hrvatsku na samo čelo globalne transformacije? Sci-fi, znam, ali sama pomisao je zabavna…

Znači li to ponovno uvođenje zlatnog standarda? Ma ne, to je zastarjela fora. Ima valjda i pametnijih, modernijih rješenja.

Manipulacija je tako ružna riječ

Zlatni standard svakako ima svoje prednosti i mane. Interesantno je da se kao glavni nedostatak navodi isti argument kao i za glavnu prednost – nemogućnost monetarne manipulacije. Naime, mainstream ekonomisti tvrde da monetarne manipulacije (slobodno upravljanje novčanom masom, štampanje novaca) pružaju bolju kontrolu nad gospodarskim recesijama i krizama. Ništa ne govore o tome koliko iste manipulacije doprinose stvaranju takvih kriza. U stvari, oni to zovu monetarnom politikom, a ne manipulacijom. Manipulacija je tako ružna riječ.

I sada se naši imaginarni vođe čeličnih jaja i zlatnih mozgova zapitaju nad cijelom pričom i zaključe kako neka vrsta standarda ima ne samo smisla, već i revolucionarni značaj za globalnu današnjicu, ali zlato nije baš najbolji izbor. Potom se dosjete da se standard može uspostaviti i na drugim, suvremenim osnovama, pa im sine da standard treba biti mix obnovljive energije, pitke vode i hrane. Tko bi se danas u svijetu protivio ovoj kombinaciji stvarnih, opipljivih vrijednosti?

 

Zlato ne proizvodi ništa, samo leži

I onda kreće akcija. U postepenoj transformaciji (izvedivoj unutar jednog mandata) nacionalne rezerve ugroženih dolara i eura pretvore se u nacionalne izvore obnovljive energije i pitke vode te u plodna polja. Naravno, time je puno teže upravljati nego gomilom zlata u nekom trezoru, ali postoji i jedna drastična prednost – zlato ne proizvodi ništa, samo leži, a navedena alternativa kontinuirano izbacuje novu vrijednost (energiju, vodu, hranu), čak i nakon svih troškova održavanja. Ova alternativa ujedno i zapošljava masu ljudi, za razliku od zlata u trezoru ili deviza po stranim bankama.

I tek tada tiskamo novac – novu zlatno-zelenu kunu. Na papiru ne piše “zamjenjivo za zlato”, niti “vjera u Boga i narodnu banku”. Na novoj kuni piše “zamjenjivo za 10 kilovat-sati energije, 5 litara vode i 2 kile brašna DNEVNO”. Ovo “dnevno” je bitno. Naš standard nije vezan za sam produkt (npr. električnu energiju), već za izvor tog produkta (npr. solarnu elektranu).

Isporuka je naravno u Hrvatskoj

A isporuka, ako netko stvarno želi fizički izvršiti zamjenu (kao Francuzi s Amerima)? Pa isporuka je naravno u Hrvatskoj. Svoju papirnatu kunu možeš zamijeniti za energiju, vodu i hranu (koje ćeš dobiti u Hrvatskoj), a elektrane, izvori vode i plodna polja UVIJEK ostaju u hrvatskim nacionalnim rukama. Time mjenjaču papirnatog novca (npr. strancu) uvjetujemo da svoju dobivenu stvarnu vrijednost (energiju, vodu, hranu) mora iskoristiti u Hrvatskoj. Najedi se i napij, pa kod nas izgradi tvornicu da iskoristiš energiju. Akumulacija kapitala, nova radna mjesta, veći porezni prihodi… cijeli niz zgodnih posljedica.

Kuna prva na američkim i europskim mjenjačnicama

Već vidim mjenjačnice po Americi, Europi i Kini kako na svojim tablama ističu kunu na prvo mjesto. Svi žele imati bar malo svojih rezervi u kunama, u toj novoj revolucionarnoj valuti koja iza sebe ima neke stvarne, životne vrijednosti. Ali nema dovoljno kuna za sve, jer mi ne štampamo novac tek tako, jer imamo uveden neki novi, moderni standard. Potom visoka potražnja i niska ponuda dovedu do međunarodnog porasta vrijednosti kune, a kupovna moć privilegiranih hrvatskih građana, plaćenih u toj poželjnoj valuti, naraste do neba. Švicarci zaduženi u kunama počnu lupati glavom u zid.

Naklapanja i piskaranja jednog poluinformiranog idealiste

Je li ovo sve promišljeno? Ma naravno da nije. Ovo su naklapanja i piskaranja jednog poluinformiranog idealiste. Nekoga tko zamišlja političara koji promišlja. Nekoga tko vjeruje da nije nemoguće jednog dana gledati našu zlatno-zelenu kunu kako savladava kineskog zmaja, američkog orla i ruskog medvjeda.

Nekoga tko bi volio da ne moramo mi braniti kunu, već da ona brani nas.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr