Nekima je u ovoj zemlji sve dozvoljeno, a nekima ništa. Razliku između tog sve i tog ništa u pravilu čini iskaznica stranaka na vlasti. Jedan od onih kojima je, čini se, sve dozvoljeno je ravnatelj KBC-a Zagreb Ante Ćorušić koji unatoč nizanju afera čvrsto drži poziciju i očito je ne namjerava tako skoro pustiti ma što da se dogodi. I sve se njegove afere uspješno zataškavaju. Koja li je tajna Ćorušićeve nedodirljivosti?
U HRT-ovoj istraživačkoj emisiji Labirint ovih je dana po drugi je put u pol godine upozoreno na slučaj vrhunske kardiologinje Maje Strozzi, inače prve doktorice koja je u regiji radila intervencijsku kardiologiju i koja je prva napravila zamjenu srčanog zaliska, a kojoj je po umirovljenju onemogućen nastavak rada na Rebru premda nam u sustavu javnog zdravstva kronično nedostaje liječnika.
Kako je posvjedočila u Labirintu, kad je navršila 67 godina smatrala je da svoje šefovsko mjesto treba prepustiti nekom mlađem, ali i da može nastaviti raditi na pola radnog vremena u dnevnoj bolnici i ambulanti. Šef njezine klinike se složio, ali ravnatelj Ćorušić nije joj htio potpisati ugovor. Umirovljena je u prosincu 2020. godine, a šest mjeseci kasnije struka joj je odala priznanje nagradom za životno djelo.
Reiner može, njegove godine nisu problem
Te je godine s KBC-a Zagreb u mirovinu otišlo mnogo stručnjaka, liječnika, specijalista, ali nekima koji su htjeli ostati, poput prof. Strozzi, ravnatelj Ćorušić nije produljio ugovor, a neki su unatoč godinama do danas ostali. Među njima je i 69-godišnji potpredsjednik Sabora, HDZ-ovac Željko Reiner koji je unatoč svojim godinama i obvezama u Saboru, i danas pročelnik Zavoda za bolesti metabolizma KBC-a Rebro. Novinari su pokušali doznati prema kojim kriterijima neki na KBC Rebro mogu raditi u mirovini i biti šefovi, a neki ne, ali bilo je uzalud.
Iako je zbog odljeva mozgova hrvatsko zdravstvo kadrovski devastirano, politička podobnost ne prestaje biti glavni kriterij pri zapošljavanju i raspodjeli vodećih pozicija. Mnogi od nepodobnih, poput Josipa Paladina, Velimira Šimunića, Borisa Labara, Dubravke Bosnić ili Radmile Ajduković, posljednjih su godina naprosto prešli u privatni sektor, a isto se dogodilo i s dr. Strozzi. I nikome ništa.
Zašto se konstantno oslabljuje javni, a kadrovski ojačava privatni sektor u kojem pacijenti skupo moraju plaćati preglede? I dok kuloari bruje kako Beroš ne dira Ćorušića jer mu je ovaj kao „ministar zdravstva u sjeni“ pomogao pri napredovanju u političkoj i profesionalnoj karijeri, Ćorušić nastavlja nizati skandale. Posljednji je sporna transplantacija organa pri kojoj se sumnja i u trgovinu organima; inspekcija je utvrdila nepravilnosti, ali svejedno nikome nije pala ni dlaka s glave.
Izvadio zdravi jajnik, mahanje pištoljem...
A proteklih mjeseci o Ćorušiću smo doznali da je jednoj pacijentici izvadio zdravi jajnik i još je njezin identitet otkrio na javnoj televiziji; da je nakon operativnog zahvata na jajniku druge žene ostavio tupfer, odnosno gazu za upijanje tekućine, koju je zamijetio i izvadio liječnički tim bolnice u Ogulinu 80 dana nakon propusta aktualnog šefa KBC-a Zagreb. Ćorušić je optužio kolege iz Ogulina da su sve izmislili, a optužbama se pridružio i tadašnji ravnatelj Rebra Željko Reiner koji je tvrdio da je operacija obavljena bez ikakvih propusta. No, KBC Zagreb je morao sudskim putem platiti odštetu oštećenoj ženi u iznosu od 137 tisuća kuna.
Iz medija smo nedavno doznali i da je Ćorušić, prije 13 godina hospitaliziran u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče nakon što je u obiteljskoj svađi izvukao pištolj i prijetio samoubojstvom, ali i da je pijan iz pištolja pucao po Šestinama, gdje ima obiteljsku kuću, pa je ponovno priveden i odveden u Vrapče. Sve je to činio šef najvažnije zdravstvene ustanove u državi, koji se proslavio i najbešćutnijim komentarom o slučaju Mirele Čavajde: “Gospođa Čavajda je željela mrtvo dijete, nije željela da to dijete zaplače.” Ćorušić je danas, kad je to za mnoge liječnike unosno, jedan od ginekologa s prizivom savjesti koji je u karijeri, prema vlastitom priznanju, obavio stotine pobačaja.
Beroševo neizmjerno povjerenje
Protivio se uvođenju spolnog odgoja u hrvatske škole, a zalagao se za uvođenje nadstandarda u zdravstvu koji bi si mogli platiti bogatiji građani. Crkvi je rado na usluzi pa je u Etičko povjerenstvo KBC-a Zagreb imenovao Tončija Matulića, pročelnika Katedre moralne teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kuloari bruje da ga upravo Kaptol i drži na šefovskoj poziciji i ne dozvoljava njegovu smjenu bez obzira na sve otkrivene skandale. Politički status Ante Ćorušića neodoljivo podsjeća na slučaj „Zdravo Marijo, hvaljen Isus“ Lovre Kuščevića koji je unatoč nizanju skandala bio posve nesmjenjiv sve dok Uskok nije pokucao na njegova vrata.
No, unatoč svemu tome, ili upravo zbog toga, ministar Beroš je Antu Ćorušića imenovao za člana Savjetodavnog tijela za provedbu reforme zdravstva. Dobar mu je da kroji budućnost hrvatskog zdravstva.
Iako se premijer Andrej Plenković pravi da slučaja Ćorušić nema i uporno odbija smijeniti i nesposobnog i kompromitiranog Beroša s pozicije ministra zdravstva, pred našim se očima sustav zdravstva urušava kao kula od karata. HDZ-ova zdravstvena kula od karata.
