Živjeti kao podstanar nije lako. Zna to vrlo dobro i Erik koji se
već dosta puta zatekao u istom scenariju.
"Podstanar sam desetak godina, ali nije uvik isti stan. Mora sam
se seliti više puta, stan plaćam oko 1.500 kuna s režijama",
kazao je Erik Lončar.
S obzirom da nije kreditno sposoban za kupnju vlastite
nekretnine, izbora nema previše.
Isto, kao i 100.000 obitelji, koliko se procjenjuje da žive u
podstanarstvu. No Vlada kroz svoju Strategiju programa planira
tim građanima ponuditi vlastiti, jeftiniji najam, možda i uz
fiksnu cijenu od 3,6 eura po metru četvornom.
"Naša je procjena da bi to bila neka željena cijena 3,60 eura,
a hoćemo li to dostići, ne ovisi samo o nama, već o
financijskim kretanjima i u svijetu i u Europi. Mi ćemo se
potruditi da bude što jeftinije", objasnio je ministar
graditeljstva Ivan Vrdoljak.
A što bi Eriku značila cijena od 3,6 eura? Trenutno za stan od 25
metara četvornih plaća 200 eura. Kada bi Vlada izišla s ovom
cijenom poticanog najma, za taj bi stan mjesečno plaćao 90 eura,
odnosno, svakog bi mjeseca za najam uštedio čak 120 eura.
"Zvuči mi dobro, mogućnost za čovjeka koji nema kreditnu
mogućnost da dobije stan, to je super", rekao je Erik.
U Vladi se tek pripremaju modeli s kojima će se izaći na
tržište nekretnina. Među njima je i mogućnost da se nakon najma
podstanarima ponudi i otkup stana i mogućnost da im se uloženi
novac uračuna u otkupnu cijenu. No, za sve to mora se dobiti
zeleno svjetlo investicijskih kuća ili međunarodnih
kreditora.
"Mladi ljudi kada završe fakultete nemaju kreditnu sposobnost, pa
čak ne znaju gdje su sidro bacili, gdje će dobiti bolji posao, da
su u toj fazi svog života ipak u najmu stanova, kako bi onda
nakon dvije, tri, pet ili deset godina se odlučili gdje žele
ostati ostatak svog života, mislim da im to treba i kao država
pružiti", naglasio je ministar Vrdoljak.
Erik se definitivno slaže. Za bilo koji model, kaže, rado bi se
prijavio i konačno zaključio priču sa skupim podstanarstvom.
Na tržištu je više od 10.000 neprodanih stanova, a od sljedeće godine neke od njih mogla bi kupiti država za iznajmljivanje. S jedne strane Vlada bi pokrenula uspavano gospodarstvo, a s druge pomogla mladim obiteljima da kupe svoj prvi stan koji će prvo iznajmljivati, a kada dođu bolja vremena i kupiti za toliko manje koliko su ukupno platili najam.
