Predsjednikovi fikus… khm, savjetnici

Nakon što smo vam u prva dva nastavka serijala “Hrvatska koju ne poznajete” pokušali dati barem osnovni pregled svega što se skriva u birokratskim zakucima Vlade i Sabora, uhvatit ćemo se u koštac s malo većim zalogajom.

Nakon saborskih odbora te državnih ministarstava, zavirit ćemo u Ured predsjednika RH, a onda se pozabaviti svedržavnom brigom za nas malene i pokušati vidjeti postoji li negdje, nekim vražjim slučajem, i preklapanje ingerencija. To je tek zabavno.

Odjel plus povjereništvo

Predsjednik Republike Hrvatske ima svoj Ured, jel’. I taj Ured ima svojeg predstojnika te glavnu tajnicu. Što je u redu. Ipak se radi o predsjedniku države. No, unutar Ureda predsjednika RH nalazi se i zaseban kabinet predsjednika RH. Koji opet ima svoju pročelnicu i njenu pomoćnicu. Dakle, unutar Ureda je kabinet. Sasvim logično, zar ne? Dapače, uz taj kabinet nalazi se još i vojni kabinet, te i nekoliko odjela, a jedan od njih je i Odjel za odlikovanja i priznanja. No, kako ne biste pomislili da se državna odlikovanja olako dijele, za to, uz spomenuti odjel, brine još i posebno Državno povjereništvo za odlikovanja i priznanja. Koje posluje pri Uredu predsjednika RH. I dijeli se na dva zasebna povjereništva: za civilna te za vojna odlikovanja. Dakle, predsjednik nam, uz odjel za odlikovanja, ima i posebno povjereništvo, odnosno više njih. Odlično.

Usput, oba povjereništva imaju po desetak članova.

Amen

U Uredu predsjednika Hrvatske zaposleno je petnaestak njegovih savjetnika za različita područja, od savjetnika za unutarnju politiku do savjetnice za znanost, visoko obrazovanje i vjerske zajednice. No, vjere u bolje sutra nikad dovoljno jer je predsjedniku uz tu savjetnicu za vjerske zajednice potreban još i zaseban povjerenik za vjerske zajednice. Što drugo reći nego – amen.

E, a sad se pripremite jer postaje stvarno zajeb… zabavno. Pri Uredu predsjednika postoji i nekoliko vijeća i savjeta. Jedno od njih je Vijeće za socijalnu pravdu. Znak da naš predsjednik strogo brine o socijalnom aspektu u našoj državi. No, tu hrabri predsjednik Josipović nije usamljen. Jer ako se sjećate iz arti-201304300676006, naši saborski zastupnici o socijali i svemu socijalnom brinu kroz poseban Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo. A kako taj nije dovoljan za svu tu silnu brigu, postoji još i Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku.

Poklanjamo set noževa!

No, ne lezi vraže. Jer za socijalu brinu i u izvršnoj vlasti. Prvo kroz cijelo jedno Ministarstvo socijalne politike i mladih, a onda i kroz Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, koje ima svoju Samostalnu službu za socijalno partnerstvo. A-ha! Mislili ste da ćemo vam sad još samo uvaliti set noževa za kraj? Zeznuli ste se! Jer u Hrvatskoj postoji još i posebno tijelo koje se zove Gospodarsko-socijalno vijeće. I tek sad vam poklanjamo noževe, ali nemojte, molimo vas, rezati žile. Nije vrijedno toga, mada vas sada barem više nitko ne može razuvjeriti da naši političari ne brinu za socijalni dijalog, socijalna partnerstva, socijalu u generalu, kaveni soc, a poneki među njima, možda negdje poskrivečki i za omraženi socijalizam. Jer, da ponovimo, imamo:

(a) Vijeće za socijalnu pravdu pri Uredu predsjednika Republike,
(b) Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo te
(c) Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku pri Saboru, pa
(d) cijelo jedno Ministarstvo socijalne politike i mladih,
(e) Samostalnu službu za socijalno partnerstvo unutar Ministarstva rada i mirovinskog sustava i, kao šećer na kraju,
(f) jedno lijepo i vrijedno Gospodarsko-socijalno vijeće.

Svedržavna briga za pojedine sektore i područja u Hrvatskoj je stvarno zapanjujuća. I u dobroj mjeri sablažnjujuća. Uzmimo naprimjer zaštitu okoliša. Svi se slažemo da je okoliš važan, jelda? E, pa sad ćemo vam pokazati koliko Hrvatska strogo brine za okoliš. Jer imamo:

(a) Saborski Odbor za zaštitu okoliša i prirode,
(b) Ministarstvo zaštite okoliša i prirode,
(c) Savjet za održivi razvitak i zaštitu okoliša,
(d) Agenciju za zaštitu okoliša,
(e) Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i
(f) Državni zavod za zaštitu prirode.

Kako to da i hodanje po travi nije protuzakonito

Iskreno, sa svim tim institucijama koje brinu o prirodi i okolišu, čudi nas kako kod nas već i hodanje po travi nije protuzakonito. Ipak, šalu na stranu, može li briga o okolišu, iako vrlo važna, opravdati sve ove nabrojane institucije? I, još važnije, zar ih je stvarno bilo potrebno sve osnivati? Nije li se dobar dio te brige za okoliš mogao staviti pod ingerenciju jednog ministarstva, pa da ne moramo plaćati svu tu gomilu službenika u šest različitih agencija? Najgore od svega je to što unatoč ovih ovdje, eto, šest institucija, kojima je glavna i najvažnija preokupacija zaštita okoliša, rezultate sve te brige nije moguće vidjeti. Jer kod nas jedine kakve-takve rezultate u zaštiti okoliša još uvijek najviše uspijevaju proizvesti razne udruge kojima je, na kraju svega, čini se, i jedinima stalo do te prirode.

Koliko neusklađenost različitih razina državne vlasti stoji hrvatske porezne obveznike u bespotrebnim agencijama i uredima, možda se može iščitati i iz sljedećeg primjera. Jedno od najvažnijih pitanja u Hrvatskoj danas je gospodarstvo. Koliko točno važno? Procijenite sami. Naime, o gospodarstvu u Hrvatskoj brinu:

(a) Ministarstvo gospodarstva,
(b) Saborski odbor za gospodarstvo,
(c) Savjet za gospodarstvo u Uredu predsjednika države,
(d) Koordinacija za gospodarstvo Vlade RH, onda
(e) Hrvatska agencija za malo gospodarstvo i investicije,
(f) famozna Hrvatska gospodarska komora i
(g) već spomenuto Gospodarsko-socijalno vijeće.

A od gospodarstva ni “g”

Ali među institucije kojima je gospodarstvo primarna briga mogu se još dodati i: Ministarstvo za regionalni razvoj, kao i Ministarstvo poduzetništva i obrta, pa Agencija za investicije i konkurentnost, Agencija za javno-privatno partnerstvo, Agencija za regionalni razvoj Republike Hrvatske, Koordinacija za regionalni razvoj i fondove Europske unije te saborski Odbor za regionalni razvoj i fondove EU. Uz njih, imamo još i Državni ured za trgovinsku politiku, kao i cijeli jedan državni Ekonomski institut. I Poslovno-inovacijsku agenciju Republike Hrvatske.

A niti sve to nam nije bilo dovoljno, pa smo lani osnovali još i Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija. To vam je onaj centar kojem je kumovao tadašnji potpredsjednik Vlade Čačić i koji je postao najpoznatiji po tome da mu je jedan od prvih poteza bila nabavka automobila za šefovsku garnituru.

Eto. Sve frca od ekonomije, gospodarstva i investicija. A na kraju od gospodarstva niti “g”. No, važno da mi imamo agencije. I koordinaciju. I par odbora i ureda. Uz pokoji savjet, komoru i vijeće. I ministarstvo. Njih tri, nek se nađe. I institut. I centar. Nijemci, dođite i učite od nas kako se brine za ekonomiju.

I tu ćemo se sada opet malo zaustaviti i omogućiti vam da popijete nešto žestoko i predahnete do sutra. Jer u četvrtom nastavku serijala “Hrvatska koju ne poznajete”, donosimo odgovor na pitanje tko se sve kod nas, osim poljoprivrednika, bavi poljoprivredom. I fondovima Europske unije. A onda vam, kao poslasticu (ili kaznu, kako se uzme) donosimo i najveće opskurnosti u hrvatskoj birokraciji.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr