Predsjednica Republike i desna koalicijska Vlada uspjeli su, u samo tri mjeseca otkako su instalirali Tihomira Oreškovića u Banske dvore, uništiti imidž Hrvatske kao liberalne i tolerantne zemlje, odane antifašističkoj koaliciji nastaloj u Drugom svjetskom ratu.
Hrvatska kao revizionistička, autoritarna i antipatična država
Hrvatska se danas, u inozemstvu, očigledno sve više doživljava kao revizionistička, autoritarna i antipatična država. Ta će se percepcija još više pojačati, kad se ostvare najave Židova i Srba da neće doći na državnu komemoraciju u Jasenovac.
KOMENTAR: Za bojkot Jasenovca ustvari je ‘kriv’ jedan Amerikanac…
Kolinda Grabar Kitarović i Tihomir Orešković svjesni su pogubnosti takvog, novog imidža Hrvatske ( Tomislav Karamarko očito nije, pa je, umjesto da se ispriča što je njegova stranka potaknula ustaški revival, ponovo odlučio fantazirati o opasnosti od boljševizma, kao da boljševizam postoji bilo gdje u Hrvatskoj).
Amortiziranje jasenovačkog debakla
Predsjednica Republike i predsjednik Vlade pokušali su amortizirati jasenovački debakl javnim osudama ustaškog režima, što jest ispravan potez.
Međutim, predsjednica i premijer istodobno su predbacili židovskoj i srpskoj zajednici izazivanje podjele u društvu, što nije samo taktički pogrešan korak (kojim se, ustvari optužuje napadnutog da se sam napao), nego je ovdje riječ i o najgorem političkom licemjerju.
Naime, Kolinda Grabar Kitarović, Tomislav Karamarko i Tihomir Orešković izravno su odgovorni za ustašku renesansu u Hrvatskoj, a tako i za one podjele u društvu, koje je ustaška renesansa nametnula.
Evo zašto.
Prvo, Kolinda Grabar Kitarović od predsjedničke je inauguracije nadalje u svoje društvu pozivala osvjedočene neonaciste i kriminalce. Tako je predsjednica javno legalizirala ustaštvo, kao i onaj specifični, društveni kriminal, tako karakterističan za hrvatsko društvo devedesetih godina.
Ustaštvo izašlo iz područja kulturne supkulture
Drugo, Tomislav Karamarko i HDZ tri su godine uporno poticali nacionalni ekstremizam, koji se prije ili kasnije morao pretvoriti u niz proustaških ekscesa: na Thompsonovim koncertima, i na nogometnim stadionima radi se o specifičnoj supkulturi, koje se nikada nećemo riješiti.
Međutim, svi mogući politički ispadi, od nekih događaja u braniteljskom šatoru, preko ustaškog marša Zagrebom, u kojem je sudjelovao potpredsjednik Sabora, preko svečane premijere sramotnog filma o Jasenovcu, do sve češćih zahtjeva da 'Za dom spremni' postane službeni vojni pozdrav: svi ti događaji, nažalost, govore da je ustaštvo izašlo iz područja kulturne supkulture, te da se pretvara u politički pokret.
Potpredsjednik Sabora Tepeš u
Što je strateški opasno za Hrvatsku.
Za takvo je stanje najodgovornija Hrvatska demokratska zajednica, koja bi, kao velika desna stranka morala biti prva i najoštrija u osudi ustaštva. HDZ je, nažalost, politički odveć neinteligentan i državno neodgovoran, da bi vodio takvu politiku.
Odgovornost premijera Oreškovića
Treće, Tihomir Orešković odgovoran je zato što je pristao biti premijer očigledno revizionističke Vlade.
Dodatno je odgovoran jer je pristao da Zlatko Hasanbegović, kao ustaški nostalgičar, postane ministar u toj Vladi, te da Robert Pauletić, kao ljudožder koji napušta hotel u kojem borave srpski gosti, postane doministar turizma.
Orešković je valjda jedini premijer u povijesti hrvatskih Vlada, koji je na mjesto čovjeka zaduženog za privlačenje turista, imenovao egzibicionista koji se javno pohvalio da mu se srpski gosti gade.
Rehabilitacija NDH
Jasenovački skandal samo je simbol dubljih procesa, koji se trenutno dešavaju u našoj zemlji. Uopće nije sporno da u Jasenovcu nije ubijeno onoliko puno ljudi kao što se to tvrdilo ili se gdjekad i dalje tvrdi. To, međutim, nije bitno nova činjenica, jer su jasenovačke brojke faktografski uspješno osporene još prije najmanje 27 godina.
No, ovdje se, zaista ne radi o Jasenovcu.
Ovdje se radi o pokušaju da se osporavanjem jasenovačkih brojki rehabilitira Nezavisna Država Hrvatska. To je jedini smisao onog trash filma prikazanog u elitnom zagrebačkom kinu, i svih drugih akcija hrvatske desne javnosti oko Jasenovca. Isto tako, pokušaj državne afirmacije pozdrava 'Za dom spremni' nema, zaista, nikakve veze s hrvatskim braniteljima, koji su tijekom Domovinskog rata koristili taj pozdrav, nego isključivo s rehabilitacijom ustaške ikonografije.
Sve teži međunarodni slučaj
Problem NDH, međutim, puno je teže naravi, čak i od jasenovačkih brojki, a kamoli od ikonografije. Stvarni problem NDH, i stvarna narav te države, leže u činjenici da ona neprijeporno jest uvela rasne zakone, i da je do zadnjih dana Drugog svjetskog rata podržavala Adolfa Hitlera (pa je, kao takva uz brojne druge zločine, počistila zagrebački telefonski imenik od skoro svih židovskih prezimena).
Pavelićeva država, država koja je uvela rasne zakone i koja je ratovala uz Hitlera ne može biti hrvatska država, nego jedino zločinačka država.
Zbog toga, jedna kraj druge, ne mogu postojati NDH i Republika Hrvatska. Niti jedna bitna vrijednost iz NDH ne može i ne smije postojati u Republici Hrvatskoj. A dok takve vrijednosti postoje, i dok se toleriraju, Hrvatska će iz dana u dan postajati sve teži međunarodni slučaj: radit će se o državi koju će svijet doživljavati antipatičnom i skandaloznom, dok će je njene manjine, kao i velik broj normalnih Hrvata (koji nisu odveć nacionalistički orijentirani), smatrati neugodnom i neprijateljskom.
Tihomir Orešković dosad jest pokazao stanoviti osobni integritet, suprotstavljajući se HDZ-u.
Želi li Orešković učiniti bilo što zaista dobro za Republiku Hrvatsku, trebao bi odmah podnijeti ostavku, potaknuti nove parlamentarne izbore, te pružiti biračima šansu da se riješe vlasti koja je, nesporno, opasna za hrvatske nacionalne interese.