Mišljenje iz Slovenije

POGLED DRUGE STRANE: ‘Nikad ne vjeruj Hrvatu’ – ali ovi naši su još gori

Nakon izbijanja afere oko utjecanja na ishod arbitraže o granici između Slovenije i Hrvatske, zanimljive su mnogobrojne reakcije u slovenskim medijima. Dimitrij Rupel požalio se tako da su Slovence Hrvati prevarili i da su ispali naivni, a Matej Košir donosi zanimljiv pogled na odnose Slovenije i Hrvatske. Ovako započinje svoju kolumnu u Žurnalu24.si:  “Moj otac, Bog mu dao vječni pokoj, rođen u Dubovcu u Hrvatskoj, cijeli život mi je tupio “Nikad ne vjeruj Hrvatu”.

Ipak, pri čitavoj toj gužvi s arbitražom, uopće nije stvar povjerenja nego spretnost ili nespretnost naše diplomacije. Kako možeš biti toliko neoprezan da predstavnika tribunala voziš uokolo Ljubljanom? Da razgovaraš preko telefona koji nisu “čisti”? Ako bi ti naši “specijalci” pogledali ijednu TV seriju, ne bi se pustili uloviti. Ne kažem da su Hrvati nevinašca. I oni su radili posve jednako, jer im inače ne bi bilo tako kristalno jasno da im je voda došla do grla i da će većina Piranskog zaljeva pripasti Sloveniji. Kako bi to znali, ako poštuju deseti članak sporazuma o tajnosti postupka? Daleko od toga da su nevinašca. Ali uvijek iznova nas nadmudre. To je nacionalna stvar. Već po tome što slovenski jezik nema tako sočne riječi da bu tako plastično opisao taj bratsko-balkanski odnos.

Od Krškog do Ljubljanske banke

Sporazum Račan-Drnovšek. Ratificirali smo sporazum o nuklearki Krško, o granici ne. U prvom su dobili Hrvati, u drugom bi morali mi. Ups. Područje nuklearke je postalo eksteritorijalno, Hrvati narednih pet godina nisu plaćali za rastavljanje nuklearke, pa su još pokrenuli arbitražu za neisporučenu nuklearnu energiju.

Pahor se je s Kosor ljubio kao student na klupici u parku, a Hrvati su u svojim pristupnim dokumentima na račun Slovenije povećali svoj teritorij. Prije nego što smo ih pustili u EU smo mogli učiniti štošta, ali… Nedavno smo u parlamentu prihvatili odluku o isplati štediša nekadašnje Ljubljanske banke u Zagrebu. 385 milijuna eura poreznih obveznika će otići u ništa jer je netko banku u Zagrebu pretvorio u podružnicu Ljubljanske banke. Slovenija je naravno tvrdila da jednako tako hrvatske tvrtke moraju platit svoje dugove Ljubljanskoj banci. Niti u jednom sudskom postupku nismo uspjeli. Hrvati da.

Diplomati mekušci krivi za vječni “rat”

Kad se okome na Sloveniju i brane svoj nacionalni interes ništa ih ne zaustavlja. Pomažu mediji, policija, ribari. Kod nas na televiziji slušamo Dimitrija Rupela, koji je bio prvi ministar vanjskih poslova, koji je se neko vrijeme izmijenjivao s Peterleom, govoreći kako su zločesti ti južnjaci koji ništa ne poštuju. Da, Dimitrij, “lijepo mi je govorio tata”. I svi ti diplomatski mekušci, koji nisu dorasli susjedima, krivi su za to da nema mira. Da svako ljeto nađemo vanjskog neprijatelja, kao da žele da si ljudi niti tijekom godišnjeg na jadranskoj obali ne odmore od njihove nesposobnosti. Ili da, ako već pobjegnu nekamo drugamo, zbog sve te moćne diplomacije zajedno s Crnogorcima čekaju vizu za južnu Aziju? A Česi prolaze pored…

Afera za aferom

Dajte, molim vas lijepo. Sjeća li se još netko svih afera u veleposlanstvu u Zagrebu, dok ga je vodio još Kovačić. Vjerojatno ne. Veleposlanik Balažic prima osuđenog pedofila i s njim raspravlja o naftnom polju u Republici Srpskoj… Veleposlanik Rebec je za 102 tisuće u Španjolskoj nakupovao razne električne alate, 37 kliješta, 24 čekića, lopata, batova. Bio je razriješen i sada tuži državu zbog razrješenja. To velemudro ministarstvo vanjskih poslova je otpustilo Vodušek kada se u Bosni pijana sudarila. I dobila je tužbu. Dakle nisu sposobni nakon “nepodopština” otpustiti jednog čovjeka koji je bio pravomoćno osuđen, a sposobni su se nositi s Hrvatima?

Hrvati su premazani svim mastima

Hrvati su u uistinu premazani svim mastima, mi nismo. Ali to ne znači da nismo Balkanci. Ne, čak nam niti kao Balkancima ništa ne uspijeva.

Da, budale, prisluškuju vas, kao i vi njih, zaključuje kolumnist  Zurnal24.si

Zurnal24.si/Danas.hr

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr