Nakon besparice i nezaposlenosti, šaljem pozdrave iz sunčanog Phillyja!

Facebook stranica ‘Mladi napustimo Hrvatsku’ još je uvijek vrlo aktivna. Nedavno je na njoj objavljeno pismo mlade i obrazovane Zagrepčanke koja, unatoč kvalifikacijama, u Hrvatskoj nije mogla naći posao. Evo kako je odlučila otići iz zemlje.

“Pratim sve vaše postove iz daleke Amerike i odlučih se javiti kako bi možda moja priča pomogla nekim drugim mladim ljudima da napokon odu van.

Imam 26 godina, rođena sam i odrasla u Zagrebu, prvostupnica sam hotelskog menadžmenta, govorim tečno tri jezika, četiri godine sam radila sezonski kao animator jer je to bio jedini način da radim u turizmu koji volim. Cijeli život roditelji su ulagali u moje obrazovanje i putovanja jer su govorili ‘što više znaš više vrijediš’, no ta tvrdnja, nažalost, u našoj zemlji ne pije vodu, mjesta za mene u Hrvatskoj, kao turističkoj zemlji, nije bilo.

Poslala 100 molbi, nije dobila nijedan odgovor

Nakon što sam završila fakultet, čekala sam dvije godine da se ukaže prilika da počnem raditi na recepciji hotela. Poslala sam više od 100 mailova na sve moguće hotele po cijeloj Hrvatskoj, pitala da volontiram, radim za minimalac, što god, samo da dobijem iskustvo… Nisam dobila nijedan odgovor. Preko prijatelja koji imaju kao neke veze dobila sam odgovor da “u Zagrebu, nažalost, ne mogu dobiti posao jer nisam Hercegovka”. Ne ulazim uopće u priču oko istinitosti te tvrdnje, jedino znam da su mi prošle dvije godine čekajući da dobijem posao koji ljudi vani dobivaju bez škole.

Normalno da sam odustala i počela gledati kako da odem van. Odluka je pala na Ameriku. Krenula sam od Chicaga jer tamo imam rodbinu, no ni oni mi nisu uspjeli pomoći, nije bilo načina da dobijem radnu vizu. No, nisam tip koji odustaje i znala sam da mora postojati način, pa makar u nekom drugom gradu. Počela sam googlati plaćene internshipe, odnosno prakse u Americi, našla nekoliko kompanija i odradila intervjue. Ljudi su rekli da ne mogu vjerovati da nisam mogla dobiti posao u Hrvatskoj i da imam sve preduvjete da dobijem posao. Nakon početne euforije nastala je mala pauza… NOVAC! Jako puno novca. No, i tu sam našla izlaz… s obzirom da sam dotad tri godine radila sezonski kao animator u Rovinju, otišla sam odraditi još jednu sezonu na more (to mi se priznalo kao guest relations iskustvo jer je Amerima u ovom slučaju bitno imati godinu dana rada s gostima), tamo sam štedjela k’o luda da zaradim te novce i nakon toga se proces nastavio.

Intervju za posao odradila preko mobitela

Moram napomenuti da stvarno morate biti odlučni i uporni ako to želite provesti u djelo, jer proces je dugotrajan i treba imati strpljenje jer se sve odvija preko e-maila i Skypea.

Nakon što sam dobila ponudu hotela u Philadelphiji, odradila sam intervju preko mobitela, te su mi u roku pola sata javili da sam dobila posao. Slijedilo je mjesec dana papirologije, odlazak po vizu, kupnja karte i put u Ameriku.

Znam da će mnogi reći nema se, da imaju kredite, kako da skupe pare itd. I vjerujem da je tako jer je u krajnjem slučaju i mojima u Hrvatskoj tako, roditelji mi nisu bili u stanju pomoći ni s jednom kunom jer doslovno nemaju.

Ideja grupe je da pomognemo jedni drugima svojim pričama te se ovaj post odnosi na mlade ljude u ugostiteljstvu i hotelijerstvu koji imaju diplomu i godinu dana nekakvog iskustva ili nemaju diplomu i imaju pet godina iskustva. Ako postoji način da skupite oko $5.000, u to ubrajam program + sve početne troškove do prve plaće, skupite snagu i odite.

‘Shvatila sam da nemam motiv vratiti se’

Meni je ovo bila najteža odluka u životu, ali nakon samo dva mjeseca života ovdje, shvatila sam da nemam za čim žaliti i da nemam motiv vratiti se. Osim što sam novčano u puno boljoj situaciji (nemojte očekivati velike pare, to je samo plaćena praksa, ali opet dovoljno da živite normalan život te čak malo uštedite), uživam potporu cijelog tima te menadžera, koji mi svako toliko naglasi da me planira zadržati nakon što praksa završi.

Vrijeme će pokazati svoje, ali dovoljno je i godinu dana vani da vam se otvore neka nova vrata. Ovdje se cijeni rad i imate mogućnost napretka. Stvarno ne sanjam vile i butlere, htjela sam samo priliku za rad, a bila sam primorana to potražiti vani jer u Hrvatskoj više nisam imala što raditi i više nisam htjela sama sebi dopustiti da me gazi sustav prepun ljudi koji nas blamiraju po svijetu parolama “dej aftr jesterdej” i “pipl mast trast as”.

Pozdrav iz sunčanog Phillyja!”, kaže djevojka koja je svima koji imaju pitanja u vezi s prijavama i poslom u SAD-u ponudila da joj upite pošalju u inbox.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr