Odakle vam pravo da pijete vodu? Žedni, ha?

Ugledaš facu tog tipa u krupnom planu na ekranu i slušaš njegovu samodopadnu priču – sve je u redu, plaće su uplaćene, nema nikakvih problema, ma radnici su izmanipulirani, ‘to je nekakav misandrstending’ (da, baš tako se izrazio, misandrstending).

Sljedeći kadar – ti isti ”izmanipulirani” radnici, koje tip iz prvog kadra, zajedno s nama, tretira kao idiote, prosvjeduju.

Tko bi ga znao zašto ti ljudi prosvjeduju. Jer tip iz prvog kadra tvrdi da je sve u redu. Možda tim radnicima nitko nije rekao da je sve u redu. Moguće da oni to jednostavno ne znaju.

Ipak, opravdano je posumnjati da ti ljudi prosvjed koriste kao samo još jedno sredstvo za zabušavanje na radnom mjestu. Da, sigurno se o tome radi. Naime, da nisu skloni zabušavanju, onaj tip ne bi morao uvoditi odrede nečega što on naziva ”kontrolorkama”. Tko su one? Po priči jednog od onih neradnika, neke mlade ženske osobe koje marširaju po brodogradilištu i hvataju neradnike na djelu. To jest na nedjelu.

Odakle vam pravo da pijete vodu?

Kao što reče onaj tip, mlade kontrolorke su mjera koja je morala biti uvedena da bi se, citiram, ”odijelio rad od nerada”. Mlade kontrolorke sa sobom nose i fotoaparate kojima prijestupnike, taj neradnički šljam, slikavaju. Te slike kasnije, valjda, služe kao ključni dokaz zabušavanja i opravdavaju smanjenje plaća rečenom neradničkom šljamu. Mladost k’o mladost, malo se zanese, pa kao kršenje radnih propisa i neizvršavanje radnih zadataka protumači i pokušaje neradničkog šljama da se napije vode kad ožedni.

Onako mlade i revnosne prilaze tim ljudima, koji im očevi mogu biti, i drsko ih pitaju: ”Odakle vam pravo da pijete vodu?” Žedni, ha? Tko vas ne zna, skupo bi vas platio. E pa vidite, mi vas znamo, zato vas nismo skupo platili. Dapače, kupili smo taj vaš, kako ono… škver. Da, kupili smo taj vaš smiješni škver, zajedno s vama, vašim znojem i vašim godinama radnog staža jako jeftino.

Dosta je bilo tih vaših smicalica iz doba socijalističkog raspašoja

Al’ i to jeftino je preskupo za takvu bandu ljenčuga koja samo gleda kako će se napiti vode kad ožedni. Izvolite se vode napiti kući ili preko marende. Jasno? Dosta je bilo tih vaših smicalica iz doba socijalističkog raspašoja. Žedni, ha? Od sada pa nadalje nemate pravo biti žedni. Osim ako Veliki vođa drugačije ne odluči. Plaća je na kraju stvarno sjela.

Doduše, malko je kasnila. Ali je sjela, zar nije? A što misle ti radnici? Zar ne bi trebali biti sretni što su uopće dobili plaću, kao i većina onih u Hrvatskoj koji imaju sreće da uopće rade? Da, 200 radnika je dobilo manje plaće. Veliki vođa je i to objasnio: ”Onaj tko je dobio manju plaću, takvu je i zaslužio.” Uveli smo, kaže, niz… parametara za procjenjivanje koliku je plaću tko zaslužio. One kontrolorke također spadaju u te parametre. I njihovi fotoaparati. Crno na bijelo će se sve vidjeti. Tko je pio vodu u toku radnog vremena. Tko se počešao po glavi. I da ne nabrajamo. Zna se kakvi su ti radnici u proizvodnji – dopustiš im da se napiju vode, dopustiš im da dišu, kišu, ovo ono, dok si rek’o kukuriku, počet će bulazniti o nekakvim radničkim pravima. Pa ti uspješno vodi firmu?

Pokušavam ući u mozak čovjeka koji je sposoban ovako tretirati radnike. O čemu se tu radi? Kakav sadistički užitak mora osjećati taj tip šaljući svoje kontrolorke kao lovačke pse na one umorne, izmučene ljude? A te kontrolorke, uživaju li i one? Doživljavaju li nekakvo orgazmičko iskustvo kad čovjeka koji je na 40, 50 stupnjeva ljeti vario željezne brodske šipke, dok se one još nisu bile ni rodile, izvijeste da više nema pravo ni napiti se vode?

Čudna su ovo vremena

Čudna su ovo vremena. Toliko čuvara, kontrolora i zaštitara na sve strane. A i narod i država opelješeni, oglodani do kosti. Evo, naučili su nas da budemo i gladni. U brodogradilištu su išli i korak dalje, vježbaju ljude da se priviknu i na žeđ. Dokle tako? Ne zna se.

Ali bilo bi baš ironično da kap vode koju hiperaktivne kontrolorke radnicima splitskog škvera pokušavaju zabraniti i ukinuti, bude ona koja će preliti čašu. Ma ne bi radnicima nikad samima palo na pamet buniti se i zahtijevati ta nekakva svoja prava.

Za te radničke buntove kriva je prokleta Vlada, koja ih drži u uvjerenju da je socijalno orijentirana i da joj je stalo.

Kao da nikad nisu čuli onu dobru, staru – sit žednom ne vjeruje.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr