Diplomirala i radila u EU, ali to nitko kod nas ne priznaje

U Hrvatskoj često spominjana fraza “odljev mozgova” natjerala je mladu Riječanku Maju Lazarević, diplomiranju prevoditeljicu, koja je studij završila na tršćanskom fakultetu za prevoditelje, da javno progovori o našoj nimalo ružičastoj zbilji.

Ni cjeloživotno obrazovanje, usavršavanje u inozemstvu nije joj previše pomoglo nakon povratku iz Trsta u Rijeku, gdje je silno željela pokazati koliko zna. Kao nezaposlena diplomirana prevoditeljica, a njih u Hrvatskoj gotovo i nema, postala je jedna od mnogih na Zavodu za zapošljavanje, tek brojka više.

“Nisam htjela biti među onima koji bježe iz zemlje, jednostavno taj fakultet tada u Hrvatskoj nije postojao, nema ga ni danas, tek diplomski studij, dakle samo dvije godine. Nisam požalila jer je fakultet u Trstu onakav kakvim sam ga i zamišljala. Studenti se obrazuju za rad u EU, kasnije se može pristupiti akreditacijskom ispitu pa ih velika većina uđe u privilegirani krug službenih prevoditelja EU”, kaže Maja za Večernji list.

Prazna radna knjižica

Tijekom studija imala je i stipendiju Furlanije-Julijske krajine, pokrajine u kojoj je studirala.

“Radeći u EU, stekla sam zavidno iskustvo, CV kakav imam teško se može naći kod drugih 25-godišnjaka u Hrvatskoj. Savršeno vladanje engleskim i poznavanje još nekoliko jezika, certifikat ECDL (European Computer Drivig Licence) i radno iskustvo koje sam stekla paralelno sa studijem, za što sam bila iznimno plaćena. No, u EU nema radne knjižice, pa tako ovdje nemam traženo radno iskustvo, moja je knjižica prazna. Kako ga steći kada će me svaki poslodavac prije uzeti preko studentskog ugovora da izbjegne plaćanje doprinosa? Radila sam svih pet godina studija u Italiji i Hrvatskoj. Za razliku od mnogih, ja sam se vratila u Hrvatsku”, kaže razočarana Maja.

Uza sve, morala je čekati vrednovanje diplome, jer se u Hrvatskoj europske diplome i dalje ne priznaju.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr