Mada smatram da je malo paranoje zdravo, posebno kod nas novinara, ne padam na teorije zavjere, ako se nešto može objasniti čistom ljudskom glupošću. Ne padam tako na ove priče o tome kako se Vlada odlučila da u tjednu pred specijal-201102150360004-Utakmica Srbija-Hrvatska (kad smo kod toga, molim da Joeu Šimuniću netko zabrani gledanje nastupa arti-201309060718006 da ne bi opet dobio inspiraciju, hvala) pod okriljem noći potpali raju postavljajući na zgrade u kojima su smještene državne institucije u Vukovaru ploče s latiničnim i ćirilićnim natpisima sve kako bi nam dala još jednu glupost oko koje se možemo glodati, pa da ne zabadamo nos i ne pitamo gdje nam je plaća, što nam se dogodilo s mirovinom i gdje nam je nestalo pravo na zdravstvenu zaštitu. To je jednostavno bila glupost. Postavili su ploče i zažmirili, kao moj petogodišnji sin, u nadi da nitko neće primijetiti.
Ni da ni ne
Nevjerojatno, ali primijetili su i tako je krenulo. Cijela se zemlja podijelila i gotovo da nije bilo kolumniste i analitičara opće prakse koji nije pokušao odgovoriti na to treba li ili ne treba uvoditi ćirilicu u Vukovar, ili je još prerano, a zašto u Udbini nije (jel to zato što je tamo HDZ na vlasti – hm, pitam se, pitam...)? Mnogi su se složili da je prerano, a ja, da vam pravo kažem – ne znam.
Tako strašno važan simbol
Razumijem motiv čovjeka koji razbija ploču s pismom na kojem su bili ispisani natpisi na sanducima metaka i granata koje su ubile njegove sinove. Ne opravdam, ali razumijem. Ne razumijem ipak motiv tog istog čovjeka koji razbija ploču s hrvatskim grbom koji su njegovi sinovi branili... I tako se ne znam postaviti prema tom krucijalnom pitanju hrvatske politike u ovom prijelomnom času. Zapravo, ne znam ni je li moje da se postavljam. Ne živim tamo, nisam prošao to što su ti ljudi prošli. Da živim tamo, zanimalo bi me preživljava li Borovo, jel' radi što vukovarska luka, uzgaja li tko što u toj plodnoj slavonskoj ravnici, zašto su one mine još uvijek tamo 15 godina od reintegracije, može li se otvoriti kakva firma, možda tvornica, hoću li imati posla i koliko će me koštati režije u Hrvatima tako strašno važnom Gradu Heroju.
U usporedbi s tim mi svo to gordo zauzimanje za visoke i prevažne principe, ustavno zajamčena prava manjina, jednako kao i ogorčena borba za "svetinje", nekako izgledaju... nevažno. Država (i mi svi skupa s njom) u Vukovaru godinama brine samo o pločama, nadgrobnim ili sada ćirilićnim, svejedno. Vukovar je Hrvatima simbol velike težine, tolike da od nje Vukovarci ne mogu živjeti. Možda bi bilo vrijeme da im pomognemo nečim drugim osim principima, simbolima i svetinjama. Stalno govorimo da su nas zadužili, pa su onda valjda i zaslužili. Nadam se samo da nije prekasno i da borba za "pravo na status žrtve", kako se nesretno izrazio jedan prosvjednik, nije doista sve što je ostalo nakon više od 20 godina politike koja gotovo nikad nije znala ponuditi ništa drugo osim podjele.
Nakon svih tih godina, podjela je postala refleksna reakcija političara u Hrvatskoj. Da se razumijemo, podjele su svjetski trend – u američkoj politici Republikanci i Demokrati se, čini se, mogu složiti samo kada moraju odlučiti koga arti-201309050018006.
Porez na dodatnu vrijednost hrvatske politike
Ali hrvatska politika podjelama je pridružila i dodanu vrijednost, na koju bi Linić stvarno trebao uvesti porez - glupost. Zato imamo svađu oko specijal-201012070191004-Zdravstveni odgoj dok nam kućni odgoj nestaje, a školstvo propada. Raspravu oko ustavne definicije braka dok nam se ovi obični brakovi u sve većem broju raspadaju. Okršaj s Europskom komisijom oko arti-201309060751006, jasno, jer smo tako potpisali, dok milijarda eura od te iste EU čeka da netko napokon izvuče projekte iz ladica. Imamo zdravstvo koje je godinama u kolapsu, a jedna vlast za drugom ne dira desetke ravnatelja, zamjenika ravnatelja, njihovih pomoćnika, njihove tajnice i asistente tajnica...
Vlada je smanjila izdvajanja iz plaće za zdravstveno osiguranje, pa će povećati participacije i natjerati nas da kupimo police dopunskog osiguranja i platimo po drugi put nešto što smo već platili. Smanjit će plaće medicinskom osoblju kojeg je ionako premalo pa nemamo dovoljno ekipa hitne pomoći, dovoljno sestara, dovoljno dežuraca. Zbog toga će jedan dio liječnika za čije smo obrazovanje izdvojili velik novac opravdano zaključiti da to znanje mogu prodati drugdje po većoj cijeni. Oni će otići u Norvešku, mi ćemo uvoziti liječnike iz, recimo, Srbije, a Srbija će uvesti liječnike iz, recimo, Palestine. A Palestince će onda liječiti Norvežani u bolnicama koje su osnovali Liječnici bez granica...
Izjava tjedna
Kakvo nam je stanje u državi pokazuje to da je najpametniju stvar u moru pametovanja o ovome i onome ovoga tjedna izjavila specijal-201110030789004-Nives Celzijus kojoj uskoro, po sudskoj odluci, treba stići književna nagrada Kiklop za 2008. godinu. Svojim je kritičarima koji nikako ne mogu provariti što je stalno viđaju po portalima i novinama pojasnila kako stoje stvari. "'Super su mi ovi frikovi sa ranojutarnjim analizama trebam li ja i slične svakodnevno popunjavati medijski prostor. Koji su razlozi moje prisutnosti, plaćam li koga, jesam li intimna sa urednikom, novinarom, cijelom redakcijom... Točnije sa zaposlenicima svih redakcija u Hrvatskoj i šire koji me kao 'guraju'... Pa eto da odgovorim tebi i sličnim frikovima. U medijima sam ne zato što ja to želim ili novinar ili urednik. Nije čak ni zbog fanova i ljudi koji me vole i žele čitati o meni. Svoju medijsku 'popularnost' dugujem isključivo tebi i sličnim debilima kao i svakom tvom kliku na moj članak (koji uopće ne želiš čitati). Sve dok klikaš na članke koje ne želiš čitati umjesto na one koje želiš, ja sam tu... htjeli mi to ili ne..."
Bravo za Nives, hura za nas.
