Oni koji žive u Hrvatskoj i nedavno su renovirali kuću pa trebali keramičara ili je pak gradili pa trebali zidara ili plinoinstalatera, gadno su se namučili dok su našli majstora. No, ako su ga našli, morali su ga "masno" platiti. Prema pisanju Novog lista, svi oni koji su trebali majstora morali su čekati po nekoliko tjedana na svoj "termin". Najčešće se tih nekoliko tjedana pretvori u pokoji mjesec. Zato što majstora više nema ni za lijek, opet su na cijeni, doslovno, jer njihove su cijene sve bliže onima u zapadnim europskim državama.
"Dižemo cijene kako bismo odbijali ljude, ali ne ide, trebaju nas, i spremni su platiti koliko god kažemo. Naše se cijene izjednačuju s onima u Njemačkoj ili Austriji, u kojima se po satu plaća od 80 do 100 eura", priznao je Novom listu jedan zagrebački plinoinstalater, objašnjavajući kakvo je stanje na tržištu.
Majstori odu u inozemstvu i ne vraćaju se
Kako dodaje, prije tri godine u Zagrebu je bilo gotovo 190 registriranih plinoinstalaterskih obrta, sad ih je niti četrdeset. Kaže da je od 60 šegrta koje je obrazovao i mentorirao, njih 57 otišlo u inozemstvo i nitko se nije vratio u Hrvatsku. Ističe da se obrtniku jako rizično primiti nekog projekta kada ima premali broj radnika.
Kašnjenje je, zbog manjka radnika, zajamčeno, a prekoračenje ugovorenih rokova u većim građevinskim investicijama jako skupo, zaključuje majstor. Dodaje da se dobrim zanatlijama u Hrvatskoj, kraj toliko posla, danas isplati raditi i živjeti kod kuće, samo to mladi ljudi još uvijek ne shvaćaju. Nažalost, majstore se godinama nije dovoljno cijenilo, što se sad promijenilo, i svi se opet klanjaju dobrom keramičaru ili zidaru, svakome tko zna posao, i tko može i ovdje dobro zaraditi", ispričao je sugovornik.
Ne postoji podatak koliko je obrtnika preselilo u inozemstvo
Podaci Hrvatske obrtničke komore na prvi pogled upućuju na to da su obrtnici shvatili kako se od majstorstva i u Hrvatskoj napokon može dobro živjeti, jer kažu da je broj aktivnih obrta unatrag godinu dana porastao za više od šest posto. Prije deset godina aktivnih je obrta bilo gotovo 98 tisuća, kad je njihov broj u krizi počeo značajno padati, i do lani se spustio na nešto malo više od 78 tisuća, no od prošle godine ponovno raste te ih je ove godine više od 83 tisuće. Nameće se pitanje: gdje su svi ti obrtnici kada ih trebamo?
Ne postoji podatak koliko je obrtnika svoj posao preselilo u inozemstvo, no činjenica je da s obrtom osnovanim u Hrvatskoj sad mogu raditi i vani, što također može biti jedan od razloga zašto broj obrta u Hrvatskoj raste. Od 2016. godine naovamo je samo 90 obrtnika u Hrvatskoj obrtničkoj komori zatražilo potvrdu o položenom majstorskom ispitu, što je priprema za odlazak u inozemstvo, no ona im vani nije nužna kao dokaz o majstorstvu, jer za rad vani mogu priložiti samo diplomu.
Bivši ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras objašnjava da je "kvaka" s porastom broja obrta u tome što je maha uzelo otvaranje paušalnih obrta, i to nakon što je prošle godine gornja granica ukupnih primitaka za njegovo postojanje podignuta na 300 tisuća kuna. Riječ je o trenutačno najjeftinijem i najjednostavnijem obliku poslovanja, koje su ljudi prepoznali kao dobru priliku. Maras ističe da majstora više nemamo, u brojkama obrta koji rastu su uslužne djelatnosti - programeri, marketing, konzultanti, "freelanceri" i slično. Dodaje da je na tržištu kada su u pitanju majstori, katastrofalno.
Vladimir Kostanjevac vlasnik je obrta "Zvrk" za montažu i servis PVC stolarije, koji je, kako kaže, imao više ponuda za rad u inozemstvu, no ostao je kod kuće. To mu, veli, niti jedna veća inozemna plaća ne može platiti. Kaže da je istina da je bio u iskušenju otići u inozemstvo, ali nije dugo razmišljao.
"Kad imaš obitelj, djecu, zdravlje, sve ostalo i nije tako bitno. Nažalost, materijalne su vrijednosti u društvu prevladale one prave, ljudske vrijednosti. Ovdje sam rođen, tu imam obitelj, dom, što u inozemstvu nikad ne bih imao, i uvijek bih tamo bio stranac", zaključuje Kostanjevac, koji posla itekako ima.
