Djveojka čiji su roditelji 1992. godine napustili Sarajevo pred ratnim strahotama, preživjela je masakr na otoku strave plivajući dva sata prema kopnu. Pritom je pomagla i bodrila svoje prijatelje koji su spas pred poludjelim krvnikom Andersom Beringom Breivikom potražili u moru.
Noćnu moru na otoku Utoyi gdje je Ema Martinović, kao jedan od lidera mladih norveške Laburističke stranke, bila zajedno sa stranačkim kolegama opisao je njezin otac Džemal.
"U petak oko 17 sati od kćeri sam dobio SMS poruku da je na otoku počela pucnjava i da čovjek prerušen u policajca ubija sve redom. Kazala je da se skrila i da su svi u panici. Kada je počela pucnjava, Ema je mislila da je to neka zafrkancija ili petarde. Međutim, onda su svi počeli bježati jer su uvidjeli da je počela pucnjava", ispričao je Emin otac, piše Večernji list.
Dok je pomahnitali ubojica pucao na sve strane, Ema je krenula prema moru.
"Prije nego što je krenula u vodu kako bi se spasila, poslala nam je poruku da nas voli", ispričao je Džemal Martinović, rekavši da su nakon te poruke nastupili najduži sati njegova života, ali i života njegove kćeri.
Prije nego što je zaplivala prema kopnu, Ema je ponijela samo osobnu iskaznicu da bi je u slučaju smrti roditelji mogli identificirati. Rekla je ostalima da budu tiho i da plivaju prema kopnu. Neki su počeli vrištati i krenuli natrag na otok. Vikala je na njih i kazala im da ne paničare.
Svoju prijateljicu Ose, koja je počela paničariti, hrabrila je i kada se god počela gubiti, govorila joj je da se sjeti svoje obitelji i da pliva za njih. Jedno vrijeme čak ju je i nosila u vodi.
Možda je bila pribranija od ostalih zbog činjenice da je završila natječaj za policijskog službenika. Tek kada je ušla u ribarski čamac, Emi su rekli da je ranjena. Pogođena je hicem iz pištolja u ruku, no, srećom, ozljede nisu teške.
