Rasprava o tome nije nova, ali nikad nije bila ozbiljnija. Aktualnom je čine pozivi gradskih uprava desetak velegradova, među kojima Chicaga, Detroita i Washingtona, da savezne vlasti osnuju neovisno federalno povjerenstvo koje će svestrano ocijeniti posljedice ropstva i moguće oblike odštete.
Kongresmen John Conyers kaže da on od 1989. godine pokušava pridobiti većinu svojih kolega za takav prijedlog, a zasad je jedino dobio potporu vodstva Demokratske stranke. Ropstvo je u Americi trajalo 246 godina, a još cijelo stoljeće nakon njegova službenog ukidanja crnci nisu bili ravnopravni građani. Neki će reći da nisu ni danas.
Povjesničari tvrde da je više od 6 milijuna ljudi umrlo na brodovima koji su ih kao robove dovozili u Ameriku. Nema podataka o tome koliko je umrlo od teškog rada na plantažama, u rudnicima, ali ni na izgradnji Bijele kuće.
Samo zapis jednog drvodjelje svjedoči da je izradio kovčeg za "Jacka, crnca" koji je umro potkraj 1792. godine tijekom postavljanja kamenih blokova za temelje tog simbola američke političke moći. Isto kao u traženju pravde za žrtve holokausta, i ovdje se postavilo pitanje odgovornosti privatnih tvrtki koje su koristile robovski rad.
Velika osiguravajuća kuća "Aetna" nedavno se javno ispričala jer je robovlasnicima isplaćivala osiguranje za slučaj smrti ili invalidnosti roba. Lokalni list "Hartford Courant" ovog je ljeta na naslovnici tiskao ispriku zbog davnog objavljivanja oglasa u kojima su robovlasnici nudili novčane nagrade za hvatanje odbjeglih robova.
Parlament Kalifornije, kako se očekuje, u siječnju će zakonom obvezati osiguravajuće kompanije da objave podatke o policama osiguranja za robovski rad. Sadašnji zamah rezultat je desetljeća upornosti krhkog čovjeka izmučena izgleda.
Robert L. Brock (75) i danas neumorno ide od mjesta do mjesta i poziva Afroamerikance da traže reparacije. Njegova je procjena da bi svaki od potomaka robova trebao dobiti pola milijuna dolara. Slijedeći njegov primjer nedavno se udružila nekolicina uglednih odvjetnika koje predvode Charles Ogeltree, profesor prava na Harvardu, Alexander Pires, koji je već dobio tužbu za milijardu dolara odštete crnim farmerima i Johnnie Cochran. Oni misle da bi zajedničkom tužbom u korist nasljednika bivših robova mogli postići više negoli čekajući dobru volju saveznih vlasti. Pravnu podlogu za tužbu imaju u 135 godina starom dokumentu.
Na kraju Građanskog rata, 1865. godine, američki predsjednik Andrew Johnson je poraženim južnjačkim generalima nametnuo obvezu da se oslobođenim robovima za odštetu da jedna mazga i 16 hektara (40 akri) obradive zemlje. Ta obveza nije nikad ispunjena, a ni jedan od višekratnih pokušaja Kongresa početkom ovog stoljeća da robovima osigura mirovine i male novčane naknade nije uspio. Ameriku je na tu obvezu zorno podsjetio jedan crni farmer prilikom nedavnih poslijeizbornih prosvjeda pred zgradom Vrhovnog suda u Washingtonu. U prosvjednu povorku doveo je mazgu po imenu "40 akri". Protivnici reparacije tvrde da odšteta nema smisla ako nije isplaćena oštećenima - robovima.
Navode da ropstvo nije bilo samo crno-bijelo jer je u Americi bilo i oko 3.000 crnaca robovlasnika. Kažu također da su američki crnci kao skupina najbogatiji na svijetu i da su im današnjom društvenom jednakošću ispravljene sve prošle nepravde.
