Opscenim i perverznim porukama ispisani su zidovi javnog zahoda u podrumu zagrebačkog Zapadnog kolodvora. Uz 'oglas' neizostavno ide i broj mobitela na koji se zainteresirani klijenti mogu javiti.
Riječ je, naime, o homoseksualnoj prostituciji. Međutim, prema pisanju Večernjeg lista, ondje se odvija i maloljetnička prostitucija.
"Volim j... penzionere, HITNO, 22 cm", "volim j...u 6 ujutro, obdaren, 40 godina", "volim k..., dođi u 6 ujutro dobit ćeš ga", "volim primit dobar k... od pravog muškarca koji puši, onako prvo muški", "volim dugo j... i da mi se puši, samo penzioneri, mogu se javljat samo ozbiljni".
Tako glase samo neki od ponuđenih oglasa.
Zaposlenici na kolodvoru potvrđuju da više-manje dolaze isti ljudi, uglavnom stariji muškarci.
"Tako je već 25 godina, otkada radim tu, kolodvor je poznato sastajalište homoseksualaca. Dolazila su i lica poznata s televizije, ugledni liječnici... Uglavnom se isti vraćaju i čekaju svakodnevno", kaže djelatnik HŽ-a zaposlen na Zapadnom kolodvoru.
Policija zasad o tome nema konkretnih dokaza.
Beskućnik, bivši novinar koji ondje provodi dio noći, kaže da su klupe poslije 22 sata pune muškaraca svih dobi.
"Sjede jedan do drugog, zatim se nađu kod stepenice i odlaze u WC. Sa starijim muškarcima često odlaze dobro odjeveni mlađi dečki od dvadesetak godina, za koje se na prvi pogled nikad ne bi reklo da se time bave", prepričao je za Večernji.
Lokaciju ne mijenja i svaku večer provodi u tami hodnika jer upravo iz tog ozloglašenog mjesta, kaže, crpi inspiraciju za svoj budući roman. Prokazao je i osobu za koju tvrdi da je makro.
Riječ je o muškarcu starom između 30 i 40 godina, svijetle puti, kratko ošišanom i smrtno ozbiljnog izraza lica.
Mobitel gotovo ne ispušta, a kad god dođe, više od sat vremena nemirno šeće po čekaonicama, po nekoliko puta izlazi na tramvajsku stanicu, vraća se i na kraju ulazi u automobil parkiran preko puta.
Slično se ponašaju i stalni posjetitelji Zapadnog, samo što u rukama nemaju mobitele.
Stoje na tramvajskoj stanici točno ispred kolodvora, ali ni u jedan ne ulaze. Umjesto toga ulaze u čekaonicu te pogledima vrebaju na cestu kao da nekoga očekuju.
Jedan od njih, u tridesetima, u nogometnom dresu, ćelav i tetoviran, ondje se u polumraku zadovoljavao, gledajući kroz prozor.
Drugi, po izgledu reklo bi se umirovljenik, "stalan klijent", po stanici i čekaonici švrljao je više od sata. Napravio je mali krug tramvajem, prošetao kroz park preko puta i natrag te na kraju ušao u tramvaj s mladićem od otprilike 25 godina, koji je prije toga također bio na stanici.
