Obdukcija na tijelu 18-godišnjeg Kristiana Vukasović koji je lani preminuo u splitskoj bolnici, nakon što je u nju u komatoznom stanju doveden iz istražnog zatvora Bilice, pokazuje da je umro od straha, doznaje se u bolnici.
Patolog koji je obavljao obdukciju tvrdi da je Kristian Vukasović preminuo od psihičke smrti, odnosno da se radi o smrti nastaloj zbog straha, neispavanosti, stalnog psihičkog rastrojstva te ekstremnih okolnosti kojima je bio izložen.
Prirodna smrt. Tako je splitski DORH razjasnio okolnosti umiranja 18-godišnjeg mladića s posebnim potrebama. ADHD, poremećaj prilagodbe, poremećaj kontrole poriva (piromanija), mješoviti poremećaj ophođenja i emocija, visok krvni tlak, bronhijalna astma, metabolički sindrom... Cijeli je niz medicinskih termina koji su ga opterećivali tijekom života, pišu 24 sata.
Iza rešetaka je završio 1. travnja prošle godine zbog paljenja makije i maslina u susjedstvu. Bez obzira na to što je bio tek na pragu punoljetnosti i bez obzira na dugačku listu psihičkih i fizičkih problema, krajem srpnja su ga osudili na osam mjeseci zatvora. Priznao je krivnju. Na Bilice, među okorjele robijaše, smjestio ga je sudac Marijo Franetović. Procedura je u najmanju ruku upitna s obzirom na to da u službenom dokumentu koji potpisuje sudac nema izvješća Centra za socijalni rad niti ispitivanja roditelja, a nije bio uključen ni defektolog, stručni suradnik suda.
Naposljetku, na službenom dokumentu sudac je potpisao potpuno drugu osobu. Zatvorska kazna namijenjena Kristianu Vukasoviću izrečena je nepoznatom Davoru Smolji. Dok se odvijao proces, Kristian se borio sa svojim demonima. Seljakali su ga po ćelijama, s više ili manje tolerantnim cimerima. Kako je ispričao njegov otac Stipan Vukasović, sin mu se požalio na provokacije i pljuske od zatvorenika. U nekoliko navrata su ga prebacivali iz Splita u Zagreb, u Bolnicu za osobe lišene slobode.
Postupak će se voditi u Zadru
''Doktorica me tad zvala, nakon što je pao u komu. Rekla mi je da dođem, da ga vidim. Ona je zahtijevala da dođem, da ga još jednom vidim dok je živ. Nisu mi dali da ga slikam'', otac pokojnog Kristiana.
Novi pravni trenutak u priči je premještanje procesa.
Stipan, naime, za smrt svog sina krivi državu i od nje traži 700.000 kuna. Dobio je nedavno rješenje u kojem se određuje da će se postupak voditi u Zadru kako bi se izbjegla svaka sumnja u objektivnost budući da će sudskim procesom biti obuhvaćen i splitski sudac Franetović.
''Nije išlo mirnim putem, nismo se uspjeli dogovoriti s državom. Odbijaju. Neka odbijaju, idem do kraja. Ostajem do kraja, tužim Hrvatsku i platit će mi zbog svega. Platit će tih 700.000 kuna, s kamatama će to biti oko milijun, kaže mi odvjetnik, ali to nije bitno. Nije me briga za novac. Kakav novac?! Neće mi novac vratiti ubijenog sina'', govori bijesni Stipan.
DORH nakon dugoočekivanih nalaza obdukcije ne nalazi uzročno-posljedičnu vezu između postupanja državnih tijela i Kristianove smrti. Taj trenutak, to birokratsko rješenje, posebno žesti njegova oca.
'Mog sina su ubili'
''Kriva je država. Kriv je sustav. Kriv je zatvor. Kriv je sud. Kriv je sudac. Kriv je odvjetnik. On uopće nije tražio uvjetnu. Zašto'', pita se ljutiti Stipan.
''Žena mi je opet bila u bolnici. Ni ona nije dobro. Ne podnosi ovo nikako. Sad se vratila, eno je doma, na tabletama. Kako se približava ova godišnjica, sve je gore. Ja se držim. Moram. Nema tko ako neću ja. Kad se digneš, misliš o njemu. Kad legneš, misliš o njemu. Dok sam god u kući, mislim o njemu'', priznaje nesretni otac.
''Otvorena je uvijek. Ništa nije dirano. Sve slike, stvari, to nećemo micati. U tu sobu nitko ne ulazi, ne dira se ništa. Kristina prođe, stane kraj nje, pogleda unutra. Stalno to radi. I ja sam. Kad god prođem, uvijek mi glava ide tamo. Najradije bih se maknuo odavde, vjeruješ li mi? Svaki dan tamo biti i tamo gledati, nikako nije dobro. Prodao bih kuću, pobjegao bih i vratio bih se na selo. Ili bih negdje našao neki jednosobni stan. Svejedno'', otkriva za 24 sata.
