Nažalost, zastare kaznenog progona protiv osoba uključenih u lanac (počevši od organizatora 'sudara' i vlasnika automobila, preko policajaca s lažnim zapisnicima do pouzdanih sugovornika u nekim osiguranjima) više su pravilo nego izuzetak.
Srećom, Županijski sud u Šibeniku ipak je bio dovoljno brz u slučaju koji je započeo optužnicom iz prosinca 1995. godine protiv čak 46 okrivljenih (?!) zbog 54 kaznena djela te ukupne štete od najmanje petsto tisuća ondašnjih DEM-a, čija je vrijednost tada bila puno veća od dva milijuna kuna, koliko bi najobičnijom konverzijom danas iznosila šteta. Zanimljivo, optužnicu je u to vrijeme pisao današnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, piše Novi list.
Spis visok metar i pol
U samom početku je optužnica prvo bila uručena Vojnom sudu u Splitu, pa se nakon ukidanja tog suda cijeli slučaj "kiselio" na Općinskom sudu također u Splitu, gdje se po ovom predmetu nije godinama radilo baš ništa. Opravdanje je bilo da se spis doslovno visok metar i pol i težak barem četrdesetak kilograma – zagubio?! Konačno je promjenom nadležnosti stigao i do Županijskog suda u Šibeniku. I od 2009. godine preokret!
Među 13 osuđenih trojica policajaca
U Šibeniku su ipak uspjeli nekako privesti kraju slučaj, uz neminovne "gubitke", tako da je danas pravomoćno u tom slučaju osuđeno ukupno 13 osoba, od toga i sva trojica policajaca iz originalne optužnice. Za ostale je, očekivano, sve palo u zastaru.
U pitanju su kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti, poticanja na to kazneno djelo, davanja mita i prijevare. Redom su im izrečene uvjetne zatvorske kazne od po nekoliko mjeseci u zatvoru s rokom kušnje od dvije ili tri godine, a u tom razdoblju ne smiju počiniti novo kazneno djelo te, što je možda i najbitnije, moraju vratiti imovinsku korist stečenu kaznenim djelom.
Totalne štete
Riječ je bila o čitavoj seriji lažnih prometnih nesreća na omiškom području koje su se dogodile u ljeto 1992. i početkom 1993. godine. Sve se događalo na dobro poznat i uhodan način: vlasnici vozila su sami ili s prijateljima stupali u kontakt s jednim od tri prometnika Policijske postaje Omiš zaduženih za prometne nezgode. Nakon dogovora, policajci su izrađivali zapisnike fingiranih nesreća na temelju kojih su "oštećeni" ostvarivali naknade od osiguravajućih kuća. U cijeloj priči su bili i lažni očevici, podnosile su se čak i prekršajne prijave protiv tobožnjih uzročnika nezgode!
Vlasnici "uništenih" automobila uglavnom su naplaćivali totalne štete na svojim, mahom novim, vozilima, tako da su se isplate kretale između deset i dvadeset tisuća DEM po vozilu. Njima bi u stvarnosti ostajao netaknut automobil, a keš bi podijelili sa suorganizatorima (u to vrijeme nije bilo nikakvog problema promijeniti osiguravajuću kuću i zadržati bonus od pedeset posto iako ste bili odgovorni za nesreće), dok su policajci po "očevidu" dobivali između dvjesto i petsto DEM-a.
