Tereti ih se da su na ovakav način oštetili najmanje 660 osoba i to za oko 91 milijuna kuna. Sistem rada im je bio takav da su osobama koje su se našle u teškim materijalnim i životnim uvjetima, nudili kredite, da bi potom u ugovorima u kreditima stavljali znatno veće iznose, od onih ugovorenih. Uz to su im obračunavali kamate, a ugovarali su i novčane kazne ako tražitelji zajma nisu mogli vraćati novac u dogovorenom roku.
Prikrivali čime se bave
Povrat zajma osiguravao se bjanko čekovima ili nekretninama tražitelja zajma, čija je vrijednost bila znatno veća od podignutog zajma. Da bi prikrili čime se bave, optuženici su diljem zemlje osnovali 100 trgovačkih društava, a ta trgovačka društva otvarala su potom poslovnice kreditnih ureda diljem zemlje.
Prema optužnici, svaki optuženik je unutar grupe imao svoja zaduženja, pa se jedan primjerice brinuo za dotok novca, drugi za funkcioniranje kreditnih ureda i tako redom. Najzanimljivije u cijeloj priči je i što je jedna od optuženica vodila evidenciju tijeka novca, odnosno koliko je novca kome posuđeno te koliko je vraćeno.
