1. Slobodan dan
Međunarodni praznik rada je izgubio svoj smisao. Slavljen kao prisjećanje na radnike koje je pobila policija u Chicagu 1886. prilikom jednog štrajka u kojem se zahtjevalo 8-satno radno vrijeme, postao je praznik pomirbe i odustajanja od klasne borbe nakon što se već toliko dugo slavi u kapitalističkom svijetu. Onaj dan kada ne dođemo na posao, a budemo plaćeni je vrijedan uzvraćeni udarac klasnom neprijatelju koji još uvijek vlada. Proleteri svih zemalja, prestanite dolaziti na posao!
2. Dan oprosta od bankovnog duga
Knjižnice grada Zagreba su do prije nekoliko godina na Dan Knjižnica grada Zagreba opraštale zakasninu onima koji taj dan vrate knjige. Kako je gradom zavladao mrak, tako je i ta veličanstvena akcija zaustavljena. Pretpostavljamo da će uskoro komunalni redari izvlačiti ljude iz kreveta usred noći kako bi im naplatili zakasninu. No, dan u kojem bi nam banke oprostile samo jednu ratu kredita postao bi nacionalni praznik u kojem bi oduševljeni narod izašao na ulice kličući parole: „Jest i pit – Unicredit!“, „Ljubim te u dupe golo – Intesa Sanpaolo!“, „Erste & Steiermarkische – što ćeš više!“, „Život je j***n – Raiffeisen!“, „Hypo Alpe-Adria – to je prava brija!“
3. Prezimendan
Obitelj Božić ima svoj dan pa bi bilo pošteno da i ostale obitelji dobiju svoj dan. Pogotovo zato što su imendani postali nekako opskurni (tko se zove Euzebije?), a na njih se cijela obitelj ionako neće okupiti za stolom. Zamislimo samo veselje u kojemu bi se svi koji nose isto prezime našli i slavili što se, ovaj, isto prezivaju... Dobro, ima i glupljih razloga za slavlje.
http://www.facebook.com/plugins/likebox.php?href=http%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fpages%2F10-NAJ-by-Ivan-Palijan%2F207343455970973&width=596&colorscheme=light&show_faces=true&border_color&stream=true&header=true&height=427
4. Dan domovinskog zamjeranja
Narod se voli žaliti i treba mu to omogućiti. Barem jednom godišnje neka ima priliku izaći na ulice i urlati o svemu onome što ga smeta. Na taj dan bi bio dozvoljeno vrijeđati i sve institucije države bez posljedica, a one bi se oslobodile svoje paranoje, jer bi znale da kako su svi ti izljevi nezadovoljstva institucionalizirani jednim državnim praznikom.
5. Mjesec dana odricanja od rada
Dan ulaska MMF-a u našu zemlju ili ulazak naše zemlje u EU će biti dan koji ćemo još dugo pamtiti nakon toga. Kako bismo se svake godine prisjetili ovog događaja jedno vrijeme prije njega bismo trebali provesti u postu i odricanju kako bismo bili do kraja svjesni što nas je dovelo u ovu situaciju kojoj jesmo.
6. Dan totalne tišine
Potpuno suprotno od karnevala, na ovaj dan nećemo se zabavljati, glupirati, piti, jesti, oblačiti čudna odijela... Ustvari, većinu toga ionako radimo svaki dan pa bi se bilo doboro odmoriti. Nabacimo neki ozbiljni izraz lica, ne primjećujemo nikoga oko sebe i pravimo se kako svijet ne postoji. Zvuči kao idealan odmor.
7. Dan maslina, vina i tartufa
Isprva je ovaj praznik zamišljen kao Dan nacionalne kulture, ali kako njegov datum pada usred turističke sezone, a tada ipak treba nešto i zaraditi ići ćemo s onim što možemo prodati. Štrukli, mlinci, čvarci od soma i slane srdele ipak nisu za svakoga, samo za one koji mogu razumjeti naše prehrambene navike.
8. Nacionalni dan začeća Severininog djeteta
Iako nikada neće biti pravi praznik, odnosno neradni dan, ovaj dan slavimo kako bismo odali počast najvećoj zvijezdi naše scene, osobi koja je svojim životom i radom uvijek dolazila na naslovnice novina, a ovim se događajem polako od njih oprašta. Želimo joj puno sreće i uspjeha u privatnom životu o kojem, iz sveg se srca nadamo, više nikada nećemo morati slušati.
9. Dan prisjećanja na radnike u industriji
Nekada davno, prije otvaranja tržišta, osnova ekonomije u većini država je bila vlastita proizvodnja. Danas kada su međunarodna proizvodnja i trgovina uništile domaću proizvodnju, osnova ekonomije su državni proračun i krediti. Prisjetimo se dostojanstveno svih žrtava globalizacije.
10. Tjedan nacionalnih uspjeha u sportu
Osim nevjerojatne činjenice da postojimo ne možemo se pohvaliti nekim velikim uspjesima, stoga bi ovakva redovita manifestacija pomogla dizanju nacionalnog morala. Uz reprize utakmica i natjecana na televiziji, radiju i internetu, Tjedan nacionalnih uspjeha u sportu bi se obilježavao i crtanjem grafita po zgradama sa grbovima uspješnih klubova, rezultatima utakmica, te portretima sportaša i timova.
