Na prepunoj autobusnoj stanici, zgodna dama u tijesnoj kožnoj suknjici, stoji prva u redu.
Nailazi bus, otvaraju se vrata i ona pokušava popeti se na stepenicu. Međutim, od tijesne suknje ne može dovoljno podići nogu.
Sramežljivo se nasmiješi vozaču te pruži ruku iza leđa da malo spusti svoj patentni zatvarač (cifffffff) kako bi mogla zakoračiti. Pokuša ponovo stati na stepenicu, ali, opet ne ide. Ona opet zavuče ruku otraga, i još malo spusti cifffff.
Opet pokuša zakoračiti, ali i ovaj put bez uspjeha.
Sad već potpuno crvena u licu od stida, dama i treći put spusti cifffff, no ovaj put sasvim.
Dragec, koji je stajao iza nje, zgrabi ju za bokove, s lakoćom ju podigne s asfalta i spusti na vrh stepenica.
Ona u tom trenutku potpuno poludi od bijesa i izdere se na njega: - Kakav je to način, kako se usuđujete dotaknuti me! Ja vas ni ne poznajem
Dragec se samo nasmiješi i odgovori joj: - Gospođo, ja bih se i složio s vama, ali s obzirom da ste mi već tri puta otkopčali šlic, računam da smo sada prijatelji…“
