Neionizirajuće zračenje su elektromagnetska polja i elektromagnetski valovi koja stvaraju dalekovodi, odašiljači, električni vodovi i veći ili manji električni uređaji koje svakodnevno koristimo. Oni stvaraju nevidljive silnice koje okružuju svaki električni uređaj, a imaju frekvencije niže od 3.000.000 GHz ili ultrazvuk frekvencije niže od 500 MHz. Srećom po nas u međudjelovanju s tvarima ne stvaraju ione - tj. nemaju dovoljno energije da izbace elektron iz naših atoma. Dakle u gore navedeno ne spada radijacija i rendgensko zračenje jer oni itekako izbijaju elektron iz naših atoma, dakle stvaraju ion i tako mijenjaju kemijsku strukturu ozračenog organizma, a to je, blago rečeno - vrlo opasno. Sredinom prošle godine, u sklopu jedne američke studije, kod trudnica je mjereno dnevno izlaganje magnetskom polju niske frekvencije, čiji su izvor mikrovalna pećnica, fen, usisavač, mlinac za kavu, fluorescentne sijalice, strujni vodovi i transformatorske stanice. Što su pokazali rezultati? Djeca trudnica koje su bile izložene većoj količini elektromagnetskog zračenja češće su obolijevala od astme. I što sad, pa električni aparati i žice su posvuda? Kako bismo se uopće mogli zaštiti?
'Najbolji način zaštite tj. smanjenja izlaganja magnetskom polju je udaljenost. Intenzitet magnetskog polja dramatično opada s većom udaljenošću od izvora. Trudnice bi stoga trebale smanjiti izlaganje poznatim izvorima magnetskog polja i udaljiti se od njih dok se koriste', savjetuje dr. De-Kun Li, reproduktivni epidemiolog na Kaiser Permanente Division of Research u Oaklandu, koji je vodio spomenuto istraživanje. Isti stručnjak je još 2002. upozoravao da veće izlaganje elektromagnetskom polju kod trudnica može izazvati i spontani pobačaj. Treba napomenuti da studija nije pratila utjecaj magnetskog polja koje stvara bežični internet, odašiljači za mobitele, mobilni uređaji i brojilo za struju.
A baš utjecaj mobilnih uređaja na zdravlje naš stručnjak prof. dr. sc. Dragan Poljak s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu smatra izvorom elektromagnetskog zračenja kojeg bismo se trebali najviše kloniti. 'Ako mene pitate, izvor zračenja kojem treba pokloniti najveću pozornost je svakako mobilni telefon. Prislonite li mobitel na glavu, ELM zračenje definitivno ulazi u glavu. Jer ako prolazi kroz zidove do vašeg uređaja, onda definitivno prolazi i kroz kožu i kosti vaše glave. Ovu vrstu zračenja naše tijelo puno više apsorbira. A tu je i toplinski efekt, koji je dokazan. Dakle, kod mobitela imamo par nezgodnih faktora, a to su blizina, frekvencija i toplinski efekt koji ima na naše tijelo. Od svih izvora ELM zračenja, ja bih najveću pažnju obratio upravo na sam mobilni uređaj i dobro razmislio kad ću ga kupiti svojoj djeci', rekao je prof. Poljak.
A što je s odašiljačima za mobitele koji nam se dosele u susjedstvo ili s dalekovodima koji se nalaze u blizini nekog stambenog kompleksa? I što misli o studijama koje su već dokazale štetno djelovanje ELM na ljudsko zdravlje? 'Malo bih opreznije s kategorijom 'nove studije su dokazale.' Sasvim sigurno da na rezultate utječe i puno drugih parametara rizika koje treba uzeti u obzir. U obzir treba uzeti i snagu samog izvora zračenja, frekvenciju, udaljenost od prostora gdje borave ljudi, utjecaj refleksija i apsorpcija od okoline, itd.'
Pojasnio je da bazne stanice mobitela, poznatije kao odašiljači, zrače bočno, tako da najmanje brige imaju oni koji se nalaze točno ispod. Što se tiče dalekovoda, nije isto ako se nalazite u drvenoj kući ili nastambi od armiranog betona, jer će željezo iz konstrukcije bolje zaštiti nego drvena kućica. U drvenoj kući tik uz koju prolazi dalekovod i profesor Poljak bi malo razmislio hoće li mu naškoditi zračenje, ali i tad bi eventualna štetnost ovisila o jakosti električnog polja koje prolazi kroz strukturu koja nije vodljiva te o položaju na kojem se nalazimo s obzirom na izvor zračenja.
A je li Dr. Li usamljen u svojoj strepnji od magnatskih polja koja nas okružuju? Uopće ne. I savjetnik za medicinu profesionalne orijentacije iz Melbournea, dr. Bruce Hocking je otkrio da je među 'djecom koja žive u krugu od nekih četiri kilometra od sidnejskih glavnih televizijskih tornjeva, bilo dvaput više slučajeva leukemije nego među djecom koja žive izvan radijusa od četiri kilometra'. On je zapravo još jednom potvrdio istraživanje iz 1979. koje su vodili prof. Wertheimer i prof. Leeper. Spomenuti dvojac je napravio prvu studiju o povezanosti veće učestalosti dječje leukemije s blizinom dalekovoda i zabilježili dvostruki rizik kod djece izložene većim strujama. Odonda su provedena i druga temeljitija istraživanja, neka su to pobijala ne našavši baš nikakvu razliku između onih koji žive blizu ili daleko do dalekovoda, a druga opet ustanovila relativni rizik od 1.7 za polja indukcije iznad 0.3 µT (mikrotesla), no nije pronađena povezanost s drugim oblicima raka.
Za Svjetsku agenciju za istraživanje karcinoma (IARC) ovo je ipak bilo dovoljno da od 2001., na osnovu epidemioloških studija dječje leukemije, klasificirala niskofrekventna elektromagnetska polja kao moguće kancerogene za ljude. Protiv nekih američkih i britanskih državnih i privatnih elektroprivrednih korporacija, pokrenute su i tužbe zbog odgovornosti za smrt djece koja su navodno dobila rak jer su spavala u blizini visokonaponskih električnih kablova.
Talijanski vrhovni sud je još 2001. odredio da Radio Vatican mora platiti odštetu građanima malog mjesta u okolici Rima, Cesano, jer je visokonaponski odašiljač ugrozio djecu koja su imala veći rizik da obole od raka. Elektromagnetsko zračenje koje je stizalo s odašiljača bilo je iznad dozvoljene granice, a vrhunski zdravstveni stručnjaci za tumore objavili su studiju koja je ukazala da djeca iz mjesta imaju šest puta veću šansu da obole od leukemije. Vezu između elektromagnetskog zračenja i leukemije kod djece nazvali su 'koherentnom i značajnom'.
Promjene na visokonaponskim električnim kablovima i mnogim drugim uređajima koji su izvor elektromagnetskog zračenja koje bi smanjile ovaj rizik za ljude su teorijski moguće, ali traže poprilično skupe investicije. Velike tvrtke se stoga brane, tvrdeći da su navedena istraživanja tek kampanje kojima se ljude nepotrebno zastrašuje.
Veća učestalost obolijevanja od karcinoma je uočena i kod radnika u profesijama vezanim za električnu energiju tj. među onima koji su izloženi velikim magnetskim poljima. Ali, zbog različitih vrsta tumora i utjecaju nekih drugih mogućih faktora to ipak ne dokazuje da su uzrok bolesti upravo elektromagnetskog polja.
Trebamo li se brinuti?
Danas zapravo živimo u gustom moru elektromagnetskih energetskih valova, zvanih elektromagnetsko zračenje (EMZ), daleko jačem nego što je bilo prije sto godina. S tim se slaže i naš sugovornik prof. Poljak i dodaje: 'Gustoća umjetno stvorenog elektromagnetskog polja je 100.000 puta veća nego prije 100 godina. Treba biti obazriv. U petom mjesecu prošle godine elektromagnetsko zračenje svrstano je u grupu 2B mogućih kancerogena. Ali promislite sljedeće. Nikotin je u grupi 1A, ali čim je došlo do pokušaja zabrane pušenja u kafićima imali smo socijalne nemire. To što je kancerogen pušače ne brine. I to se zasad ne može dokinuti.'
Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskog zračenja u Hrvatskoj je donesen 2003. godine i on daje okvire korištenja. Pa ipak na pitanje - kolika bi minimalna udaljenost trebala postojati između stambenog objekta i dalekovoda, odašiljača za radio, tv ili mobitele, kaže: 'Opet nema jednostavnog odgovora. U principu se propisuju nivoi polja, a onda se prema konkretnoj situaciji može propisati minimalna udaljenost za određeni slučaj.'
'Problematika o kojoj pitate u nadležnosti je HEP-a, koji sudjeluje u postupku izrade i usvajanja prostornih planova te izdaje uvjete prilikom izdavanja akata za gradnju', odgovorila je Kata Gojević, glasnogovornica Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja.
Kroz dalekovode ne prolaze struje jednakog iznosa, niti su kuće kraj njih od istog materijala, na istoj visini niti pod istim kutom. Prof. Poljak smatra da je ova problematika kod nas ipak dobro zakonski uređena.
Dipl. inž. Biljana Tanatarec, koja se također bavi sigurnosti visokofrekvencijskog elektromagnetskog zračenja, koristi termin elektrosmoga i piše: 'Još uvijek nema dovoljno elaboriranih i pouzdanih medicinskih istraživanja, pa se ovom problemu za zdravlje i dalje ne poklanja dovoljno pažnje u stručnim krugovima u odnosu na njegovu važnost. Intervencije su danas najčešće u smislu smanjenja snage samih izvora zračenja (raznih odašiljača) ili drugačijim rasporedom tih izvora, odnosno procjenom situacije u okolišu, a manje u obliku neke konkretne osobne ili druge zaštite.'
