Sumnjate li da se od neke zdrave namirnice osjećate još lošije, pročitajte neke od najčešćih intolerancija na hranu koje se pojavljuju i kako ih izbjeći.
Sirovo povrće i refluks (povratak želučane kiseline iz želuca u jednjak)
Imate dijagnozu gastroezofagealnog refluksa i liječnik vam je rekao da će smanjenje kilograma ublažiti simptome. Dakle, zamijenili ste hamburgere salatama. Međutim, osjećate nadutost sat vremena nakon obroka ili vas boli grlo kad se probudite nakon što ste večerali salatu. Velike porcije i sirovo povrće doista mogu štetiti ljudima koji pate od refluksa.
Da biste vidjeli je li salata od sirovog povrća doista problem, pokušajte je izbjegavati tjedan dana. Zamijenite je salatama s kuhanim povrćem, proteinima i malim količinama kuhanih žitarica ili grahom.
Čak i kad su problematične velike porcije svježe salate, neki pacijenti mogu tolerirati manje porcije mekšeg sirovog povrća – avokada, cikle ili naribane mrkve. To je način da salata ipak ostane na jelovniku.
Gastroenterologica i nutricionistica Tamara Duker Freuman kaže da su lagane porcije za predjelo s tanko narezanim sirovim povrćem također jedan od načina da ljudi koji pate od refluksa podignu toleranciju na sirovo povrće. No, najčešće to ipak ne može biti glavni obrok.
Voće s visokom razinom fruktoze i IBS (sindrom iritabilnog crijeva)
Oko 30 posto ljudi ne podnosi dobro fruktozu ili ima slabiju sposobnost apsorpcije slobodnih molekula šećera u tankom crijevu. Studije su dokazale da je taj problem još izraženiji kod ljudi koji pate od IBS-a.
Istraživanja su pokazala da je nepodnošenje fruktoze glavni krivac za bolove u trbuhu, nadutost i proljev kod osoba s IBS-om. Međutim, nedavno provedeno istraživanje je pokazalo kako voće može izazvati simptome IBS-a čak i kod ljudi koji nemaju problema s probavljanjem fruktoze.
Kad osobe koje ne podnose fruktozu konzumiraju hranu bogatu fruktozom, neprobavljeni šećer probija se do debelog crijeva te privlači velike količine vode osmozom, što dovodi do crijevne bakterije. Rezultat? Proljev, nadutost i plinovi koji se obično javljaju šest do osam sati.
Među voće koje je hranjivo, ali ima i visoku razinu fruktoze spadaju mango, jabuke, kruške, lubenice, grožđe, trešnje, suho voće ili voćni sokovi. Neko povrće sadrži i molekule fruktoze, poput artičoka i šparoga.
Ako vam je fruktoza neprijatelj, srećom postoji mnogo hranjivog voća u kojem možete uživati, kao što su bobičasto voće, banane, dinja, naranče, ananas i grejp.
Cjelovite žitarice i IBD (upalna bolest crijeva)
Osobe koje pate od Chronove bolesti ili ulceroznog kolitisa traže 'antiupalnu prehranu' kako bi kontrolirali bolest. Naime, oboljeli misle da trebaju jesti više cjelovitih žitarica, povrća i orašastih plodova.
Nažalost, što više neprobavljenih ostataka hrane prolazi kroz već upaljena crijeva i ostatak probavnog trakta, pogoršavaju se i simptomi upale crijeva – bol u trbuhu i rijetka stolica. Najčešće ostaci dolaze od hrane bogate vlaknima te cjelovitih žitarica, povrća i orašastih plodova. Najmanje je vjerojatno da će ostatke hrane proizvesti obrađene žitarice i životinjski proteini s malo masnoće jer se oni brzo apsorbiraju u ranoj fazi probave.
'U teškim ili kroničnim slučajevima Chronove bolesti, gdje postoji sužavanje crijevnih prolaza, hrana s velikim udjelom vlakana može povećati rizik od opstrukcije', pojašnjava Duker Freuman.
Stručnjakinja predlaže dva različita plana prehrane: jedan za razdoblje kad se razmaše upala i drugi kad se upala povuče. Kad je situacija teška, preporučljivo je privremeno se orijentirati na 'bijele' ugljikohidrate siromašne vlaknima, poput bijelog kruha, brašna, obične riže, krumpira i krekera. Oni će pomoći u ublažavanju simptoma upale. Kad se upala povuče, može se postupno u prehranu uvesti i hrana s cjelovitim žitaricama, te s njom nastaviti dok je bolest u povlačenju.
