U opsesivno-kompulzivnom poremećaju glavna obilježja su unutarnje opsjednutosti ili prisile kod djece koje u njihov um dolaze od njih samih. Neka se može raditi o opsjednutostima i prisilama istovremeno. One stvaraju veliki stres i time djetetu ometaju normalno obrazovno i socijalno djelovanje.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj pogađa oko 3% stanovništva, točnije 3 od 100 ljudi u svijetu. Češće se pojavljuje kod muškaraca nego kod žena. Najčešće se pojavljuje u djetinjstvu ali se može pojaviti i u odraslom životu, oko 25. godine. Genetska povezanost je također moguća - postoji čak 25% mogućnosti za to da još jedna osoba u užoj obitelji ima isti taj poremećaj. Simptome mogu pogoršati stres i ostali psihološki čimbenici.
Nije lako za prepoznati na prvu
Kod mnoge djece i adolescenata opsesivno kompulzivni poremećaj (OKP) ima postupni i podmukli početak. Mnoga djeca u samom početku shvaćanja da imaju opsesije to skrivaju, dok mnogi tek kasnije priznaju kako se s tim istim problemima bore već godinama.
S obzirom na to da većina slučajeva opsesivno–kompulzivnog poremećaja nema jasnu etiologiju, smatra se kako su neki slučajevi povezani s infekcijom streptokokima grupe A. Ako je to uzrok nastanka, taj sindrom se naziva pedijatrijskim autoimunim neuropsihijatrijskim poremećajem povezanim sa streptokokom (PANDAS). Kod ovog slučaja moguće je liječenje antibioticima koje će ublažiti dugoročno oštećenje.
Kod djece kod kojih nije došlo do streptokokne infekcije, uzrok je često nepoznat. Ovo su samo neki od mogućih znakova pojave opsesivno kompulzivnog poremećaja kod djece:
brige i strahovi od nečeg lošeg strah od dobivanja neke jake bolesti strah od odlaska u pakao ili ozlijede stalno provjeravanje svih detalja pretjerano pranje ruku stalno brojanje svih stvari koje se svakodnevno rade
Opsesije uglavnom potiču iz straha pa je tako moguće da su djeca vrlo vjerojatno svjesna da im te opsesije nisu normalne. Upravo radi toga mogu biti izrazito posramljena, tajnovita ili osamljena. Kod neke djece, koja često peru ruke u strahu od raznih bolesti, moguće je primijetiti ranjavanje na rukama ili licu. Osim toga, roditelj treba obratiti pozornost na način ispunjavanja školskih zadaća jer je moguće da će ih dijete ispunjavati vrlo sporo radi straga da ne učini neku pogrešku. S druge strane, moguće je da će stalno preispitivati svoje odluke i raditi stalne ispravke svega što je napisalo. Dijete se s vremenom može početi previše brinuti oko zaključavanja vrata, gašenja pećnice ili zatvaranja prozora, kao i postavljati pisanja koja počinju sa "Što ako?". Čest slučaj je i brojanje ili izvođenje neke radnje točan broj puta - žvakanje, koraci, stepenice. Ponekada se događa da moraju određenu stvar dodirnuti točan broj puta kako su si odredili.
Ponekad veza opsesije i prisile ne mora imati baš nikakvu logičnu povezanost Djeca mogu misliti da to što oni rade, broje ili dodiruju određeni broj puta ima veze s nekim važnijim problemima. Na primjer - ako izbroje do 50 misle da im djed neće dobiti moždani udar.
Kod djece koja pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja često ćete čuti pitanja u kojima traže da ih nešto razuvjerite. Očekivati će da im stalno govorite da nisu bolesni, da će sve biti dobro, da nećete kasniti i da se neće dogoditi nikakva katastrofa. Ponekad su ta pitanja neprekidna te dovode do fizičke nervoze koja je vidljiva.
Mnoge mlade s opsesivno kompulzivnim poremećajem, organiziranje i tempiranje smiruje i olakšava im svakodnevnicu. Sve što rade pokušavati će dovesti do savršenstva, točno tempirati, simetrično postaviti i urediti. Mnogi od njih budu iznimno uredni. S druge strane ako dođe do narušavanja tog reda s malim problemom, ili do neispunjavanja neke njihove želje u organizaciji, može doći do teške reakcije koju si ni sami neće znati objasniti.
Liječenje opsesivno kompulzivnog poremećaja
U oko 5% slučajeva se ova bolest povlači nakon nekoliko godina pa se i samo liječenje može prekinuti. Kod drugih slučajeva situacija je kronična, ali se uz liječenje djeci i adolescentima omogućava sasvim normalno životno funkcioniranje. Kod oko 5% djece postoji potpuna otpornost na liječenje te ona ostaju uvelike oštećena.
S obzirom na to da postoji mogućnost da je ovaj poremećaj povezan sa streptokoknom infekcijom, liječnik će prvo liječiti infekciju. U tom slučaju koristi se bihevioralni pristup i lijekovi. Ukoliko je dijete dovoljno motivirano i svjesno, može biti dovoljno samo bihevioralno liječenje.
Razgovarajte, ispitujte i provjeravajte
Glavno obilježje ospesivno-kompulzivnog poremećaja je to što remeti normalan život. Iako ni jedan on-line test ne može postaviti dijagnozu, ovaj test, kojeg je napravila osoba s dijagnosticiranim OKP-om može poslužiti kao smjernica. Ovaj test nikako nije službeni dokaz, već može poslužiti kao smjernica za nastavak razgovora o tome.
Ako sumnjate kod sebe na postojanje opsesivno kompulzivnog poremećaja, nikako se nemojte samoanalizirati ili dijagnosticirati si poremećaj bez savjetovanja sa stručnjacima iz područja mentalnog zdravlja kao što su psihijatar, psiholog ili psihoterapeut. Samoanaliziranjem možete doći do krivih zaključaka i napraviti još veći problem od onog koji postoji. Razgovarajte sa svojim najbližima ili liječnikom opće prakse. Obratite se nekome kako bi si olakšali svakodnevicu i kako bi smanjili svakodnevni stres.
