Kosti nisu mrtve stanice, nego su aktivno, živo tkivo u tijelu. Sastoje se od meke i čvrste tvari. Meku tvar sačinjava voda (oko 10%), proteini kao što je osein (25% kosti) te same koštane stanice. Čvrstu tvar najvećim dijelom čini mineral hidroksiapatit, kojemu je glavni sastojak kalcij.
Kosti imaju krvne žile koje ulaze i izlaze iz njih, opskrbljujući ih kisikom i hranjivim tvarima, a oslobađaju ih štetnih tvari. Određene kosti sadrže srž koja proizvodi krvne stanice. Sve kosti imaju živce kojima osjećamo pritisak i bol.
Kost raste u duljinu ovisno o spolu (u pravilu kažemo da je rast završen završetkom puberteta, tj. svakako do 16. do 20. godine života). Nakon toga raste samo u širinu, tj. debljinu i obnavlja se. Za rast i razvoj, tj. obnavljanje potrebni su vitamin D3, kalcij, fosfor i magnezij.
Vitamin D
Da bismo održali kosti zdravima i cijelima, svakako moramo razmišljati o ujednačenoj prehrani, bogatoj vitaminima i mineralima. Kad govorimo o vitaminima, prvo moramo spomenuti vitamin D, koji je neophodan za zdrav život naših kostiju.
Vitamin D ima vrlo važan utjecaj na tjelesne procese, a posebno na metabolizam kalcija. Odgovoran je za ravnotežu kalcija u organizmu, pospješuje njegovo iskorištavanje iz probavnog sustava te je važan za normalan rast i mineralizaciju kostiju i zubi.
D vitamin spada u grupu vitamina topivih u mastima, te je njegova apsorpcija iz crijeva usko povezana s apsorpcijom masti te radom jetre i žuči.
No, primarni izvor tog sastojka nije prehrana, nego kemijska reakcija u koži, pa je najbolji način opskrbe organizma vitaminom D izlaganje kože sunčevim zrakama. Možemo općenito reći, 10 do 15 minuta izlaganja ruku, ramena ili lica suncu dva, tri puta tjedno, dovoljno je da se zadovolje dnevne potrebe za vitaminom D. Smatra se da se na svakih 5% površine kože izložene suncu može proizvesti 435 i.j. vitamina D.
Novija istraživanja povezuju vitamin D sa zaštitom organizma od kardiovaskularnih bolesti, reumatoidnog artritisa, multiple skleroze te Chronove bolesti, a jednako tako od karcinoma dojke i raka crijeva.
Kalcij
Budući da su sastavni dio kosti, minerali su jednako važni u našoj svakodnevnoj prehrani. Prvenstveno tu mislim na KALCIJ, koji je nužan za izgradnju kostiju i zuba, ali ima jednako važnu ulogu za rast i diobu stanica te kod kontrakcije mišića.
Promet kalcija pod nadzorom je dvaju važnih hormona koji djelovanjem na koštane stanice utječu na njegovu koncentraciju u krvotoku: kalcitonina, hormona štitnjače koji snižava koncentraciju kalcija u krvi i pospješuje njegovo odlaganje u kosti, te parathormona, proizvoda paratireoidnih (doštitnih) žlijezda koji povećava izlučivanje kalcija iz kostiju u krvotok. Osim tih dvaju hormona, značajnu ulogu na mijenu tvari u kostima imaju i spolni hormoni.
Dnevne potrebe za kalcijem ovise o životnoj dobi, a kreću se oko 800-1.000 mg do 1.500 mg na dan. Ioni kalcija apsorbiraju se u tankom crijevu, a njihovoj boljoj apsorpciji pridonosi vitamin D.
Glavni izvor kalcija su mlijeko i mliječni proizvodi, sir, suhe smokve, zeleno povrće (brokula, špinat), konzervirana riba (jesti skupa s kostima!), zob, bademi, soja, orah, suhe šljive te razne žitne pahuljice, a na tržištu postoji neizmjerno mnogo pripravaka kalcija kao nadomjestak prehrani.
Magnezij
Drugi važan mineral, ne samo za kosti, svakako je i MAGNEZIJ. Magnezij je mineral koji se u prirodi najčešće nalazi u obliku različitih kemijskih spojeva s kalcijem. Ima ga u morskoj vodi, mineralnim izvorima i zelenom pigmentu u biljkama. Čovjek prosječno u sebi ima oko 24-30 grama magnezija. Oko 60% ukupnog sadržaja magnezija nalazi se u kostima, 35% se nalazi u skeletnom i srčanom mišičju, ostatak se nalazi u jetri, bubrezima i mozgu, a ima ga i u eritrocitima. Ravnotežu magnezija u tijelu reguliraju crijeva i bubrezi. Zahvaljujući rezervama u kostima i regulacijskom mehanizmu u bubrezima, tijelo može i duže vrijeme nadoknađivati nedostatan unos magnezija.
Magnezij je neophodan kao važan aktivator enzima koji sudjeluju u metabolizmu, neophodan je za rast, ali i važan čimbenik u radu srca i krvožilnog sustava, našeg živčanog sustava, naših mišića (prevencija grčeva) te u liječenju prevelikog lučenja želučane kiseline i opstipacije.
Dnevna prosječna potreba za magnezijem iznosi prosječno 250 do 350 mg, a ovisi o spolu, životnoj dobi te svakodnevnim životnim i prehrambenim navikama. Manjak magnezija uvijek je popraćen i promjenama u metabolizmu kalcija i kalija.
Prirodni izvori magnezija su soja, kikiriki, avokado, lisnato zeleno povrće, sjemenke, orah, banane, zob, krumpir u ljusci, smeđa riža.
