Agnozija je nemogućnosti da se neki objekt, koji je prije bio poznat, prepozna koristeći neka od osjetila za to. Ovo se događa kao posljedica oštećenja svijesti i mozga koje nastaje uslijed moždanog udara, tumora ili traume. Uz to, može nastati uslijed oštećenja primarnih senzornih funkcija, poremećaja razumijevanja te degeneracije područja mozga koje je odgovorno za percepciju, pamćenje i prepoznavanje.
Agnozija se pojavljuje u različitim oblicima
Agnozija se može pojaviti u različitim oblicima i ona može zahvatiti bilo koje osjetilo. Uglavnom se zahvaća samo jedno dok se druga i dalje mogu normalno koristiti. Primjer za to može biti nemogućnost prepoznavanja predmeta pomoću zvuka - kao što je zvonjava telefona. U tom slučaju se radi o slušnoj agnoziji. Tako postoje i okusna agnozija, mirisna, taktilna i vidna agnozija. Vizualna agnozija označava nemogućnost prepoznavanja stvarnih i nacrtanih predmeta, slova, boja i fizionomije od prije poznatih osoba. Auditivna agnozija stvara probleme s prepoznavanjem različitog zvučnog materijala kao što je zvižduk ptice, zvuk zvona i melodije. Taktilna agnozija ili astereognozija je nemogućnost prepoznavanja predmeta putem dodira, čak ako ih je osoba prije mogla normalno prepoznati.
Neki drugi oblici ovog poremećaja uključuju složene procese koji su specifični unutar jednog modaliteta osjeta. Tako se može pojaviti prospagnozija ili nesposobnost prepoznavanja lica koja su do tada bila jako poznata, uključujući članove obitelji, bliske prijatelje i slične osobe. Uz to je moguće da osoba ima problem sa prepoznavanjem jednog predmeta unutar grupe različitih predmeta bez obzira na to što je osoba u mogućnosti, na primjer, prepoznati grube crte predmeta. Kod nekih bolesnika može se dogoditi da dođe do okolišne agnozije prilikom koje osoba ima nesposobnost prepoznavanja do tada poznatih mjesta.
S obzirom na to da je uzrok nastanka oštećenje ili degeneracija nekog dijela mozga, kod nekih bolesnika može doći do oduzetosti tijela. U tim slučajevima se može dogoditi da bolesnici negiraju svoj deficit i oduzetost tvrdeći da im je sve u redu s tijelom ili govoriti kako taj dio tijela nije njihov. Ovaj fenomen naziva se zanemarivanjem, a najčešće zahvaća lijevu stranu tijela.
Do oporavka dolazi uz rehabilitaciju
Kako bi se kod neke osobe saznalo da se radi o agnoziji, potrebno je da se identificiraju poznati predmeti pomoću vida, dodira i drugih osjetila. Ovisno o slučaju, osobu se traži da identificira dijelove svog tijela ili predmete koje bi mogla vidjeti u oba vidna polja. Uz to je potrebno da se ispita postoji li neki drugi neurološki poremećaj. Tako je potrebno učiniti CT ili MR kako bi se utvrdilo postoji li oštećenje kao što su moždani udar i slično.
Liječenje ne postoji u specifičnom obliku već se izvodi rehabilitacija u kojoj se osobama pomaže da nauče kompenzirati svoje smetnje. Na stupanj oporavka utjecat će veličina oštećenja kao i dob oboljele osobe. Najveći dio oporavka uz rehabilitaciju se očekuje u prva tri mjeseca dok to može trajati i do godinu dana.