Savjet stručnjaka /

Koji su najčešći problemi iza neplodnosti i kada treba potražiti pomoć?

Image
Foto: Thinkstock

Dr. sc. Erden Radončić kaže da ukoliko nakon 12 mjeseci nakon ekspozicije ne dođe do trudnoće, počinje se s otkrivanjem uzroka neplodnosti

10.3.2017.
12:00
Thinkstock
VOYO logo
Image
zakon o MPO-u /

Ne postoji registar o medicinski potpomognutoj oplodnji, a svaki šesti par liječi neplodnost

Image
zakon o MPO-u /

Ne postoji registar o medicinski potpomognutoj oplodnji, a svaki šesti par liječi neplodnost

Prema svjetskim statistikama, koje u mnogočemu pokazuju i stanje u Hrvatskoj, oko 15 do 18% parova imaju problema sa začećem ili problem neplodnosti. Svjetska zdravstvena organizacija neplodnost definira kao izostanak trudnoće u inače zdravih mladih ljudi fertilne dobi, nakon najmanje 12 mjeseci nezaštićenih odnosa

Ova je definicija nastala iz istraživanja prirodne fekundabilnosti u ljudi, koja nije linearna: od 100 promatranih parova, trudnoću u prvom pokušaju ostvari u prosjeku 20%, unutar jedne godine ekspozicije njih 80%, a preostalih 20% će na trudnoću morati čekati čak dvije godine. Ove brojke istodobno govore i o priličnoj nesavršenosti humane reprodukcije, i uporište je prakse strpljenja u parova mlađih od 30 godina.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ukoliko 12 mjeseci ne dođe do trudnoće, kreću pretrage

Prema istim izvorima, ukoliko nakon 12 mjeseci ekspozicije ne dođe do trudnoće, počinje se s obradom odnosno otkrivanjem uzroka neplodnosti. Osnovne pretrage koje su standard za početak medicinske dijagnostike neplodnosti jesu spermiogram (analiza oplodne sposobnosti muškog partnera) s kojim se obično i počinje pretraga, budući da je subfertilan spermiogram odgovoran u oko 40% slučajeva.

Ukoliko je nalaz uredan, fokus pretraga selimo na ženskog partnera, i on čini: dokazivanje ovulacije, isključivanje upalnih i/ili infektivnih uzroka neplodnosti, određivanje hormonskog profila te na kraju i provjera prohodnosti jajovoda.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Poremećaj ovulacije i/ili problemi u vezi s njom, odgovoran je za oko 35% slučajeva neplodnosti; najčešći uzrok su tzv. hiperandrogene kronične anovulacije (popularno nazvani "policistični jajnici“, iako ovaj termin nije posve adekvatan i posljednjih se godina koristi prilično nekritički i inflatorno, što dodatno opterećuje mlade žene), koje se karakteriziraju rijetkim ili uopće nepostojećim ovulacijama, umjerenim il visokim razinama androgena (muških hormona) te nerijetko pojačanom dlakavošću, iako je potonje neobavezan znak.

Upala (upalna bolest zdjelice) se i danas viđa relativno često, a smatra se spolno prenosivom bolešću; najčešće bakterije koje interferiraju s plodnošću su Klamidija i Ureaplasma.

Prva je vrlo podmukla, kod primarne infekcije daje nekarakteristične simptome (pojačan nagon na mokrenje, žarenje i pečenje, itd)  – koji se tumače kao "prehlada“, "nahlađen mjehur“, "nahladila si jajnike zbog bosih nogu“ i slično. Ovi simptomi brzo nestaju i infekcija ulazi u tihu fazu, kada se širi kroz jajovode u trbušnu šupljinu, uzrokujući brojne priraslice jajovoda i trbuha. Neplodnost je ovdje posljedica primarno mehaničkog začepljenja jajovoda i priraslica, a infekcija je odgovorna i za visok rizik za izvanmaterničnu trudnoću.

Ureaplasma također može stvarati probleme u žene, ali čini se da više ometa pokretljivost spermija; stoga se otkrivanje jedne ili obje bakterije, iste rigorozno liječe u oba partnera. Prisustvo bilo koje, također je znak da treba svakako učiniti i pretragu prohodnosti jajovoda.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hormonska odstupanja vrlo su važan čimbenik

Hormonska odstupanja također mogu biti povezana s neplodnošću, te je određivanje hormona jedan od prvih koraka u obradi neplodnog para. Osnovni set hormona koje određujemo uključuju dva hormona jajnika (FSH i LH), jedan hipofize (prolaktin), te štitnjače (TSH).

Svaki od njih ima posebno djelovanje i značaj u neplodnosti, te su prvi korak u pretragama; ukoliko su svi uredni, obično nema potrebe dalje ulaziti u detaljna ispitivanja, no ukoliko bilo koji od njih odstupa značajno od granica referenci – pretrage se dalje usmjeravaju ciljano.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tako povišeni prolaktin nerijetko znači ometanje kvalitetne ovulacije, a katkada je povezan i s postojanjem malih benignih čvorova u hipofizi koji ometaju koordinaciju

između hipofize i hormona jajnika; povišen TSH govori o slabosti štitne žlijezde koja se zadnjih godina pokazuje vrlo bitnim sudionikom u neplodnosti i otežanoj reprodukciji (spontani pobačaji, prijevremeni porod itd), čije odstupanje zahtjeva multidisciplinaran pristup endokrinologa, specijaliste nuklearne medicine i reprodukcijskog endokrinologa.

Ukoliko su svi nalazi uredni, ili ukoliko se iz bilo kojeg razloga postavi sumnja na mehanički uzrok neplodnosti – posljednja rutinska i standardna pretraga u inicijalnoj obradi neplodnog para je provjera prohodnosti jajovoda, odnosno histerosalpingografija (HSG).

HSG se može raditi rendgenski, ili – posljednjih godina-  ultrazvučno. Rendgenski HSG je u upotrebi više od 40 godina, i temelji se na uštrcavanju kontrasta na bazi joda kroz maternicu i jajovode, te u realnom vremenu promatranje prolaska kontrasta rendgenskim aparatom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pretraga je visokopouzdana, relativno jeftina i brza, a jedina zamjerka je određeno izlaganje zračenju, koje je u suvremenim aparatima vrlo malo (do pet rada), iako uvijek nepoželjno kada su u potanju gonade.

Stoga se razvojem tehnologije, posljednjiih godina gotovo uvijek radi ultrazvučni HSG, čija je prednost nedostatak ikakvog zračenja, a mana, vrlo skupi kontrast. U oba slučaja, medjutim, pouzdanost pretrage je visoka, oko 78-85% ovisno o različitim istraživanjima i usporedbama s laparoskopskim (operativnim) tehnikama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U najnovije vrijeme, dio svjetskih specijalista za humanu reprodukciju u osnovne pretrage svrstava i pregled unutrašnjosti maternice tzv. ambulantnom ("Office“) histeroskopijom, posebno konstruiranim minijaturnim instrumentima koji se mogu postaviti u maternicu kroz prirodne otvore te pod kontrolom oka procijeni eventualna patologija same maternice, no u stručnim i znanstvenim krugovima upravo je u toku velika debata smisla preventivnih invazivnih pretraga u odsutnosti bilo kakvih odstupanja u neinvazivnim (ultrazvuk) pretragama.

Dr. sc. Erden Radončić, specijalist je ginekologije i porodništva, uži specijalist humane reprodukcije, Poliklinika Repromed, Gradišćanska 36, Zagreb, 01/4954 281

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!

Dosje jarak
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo