1. Vjernik: "Ništa posebno me nije natjeralo, niti su moji bili neki vjernici. Osvrneš se oko sebe i ako razmisliš dobro vidjet ćeš bezbroj dokaza Božjeg postojanja. Od smjene dana i noći, ekosistema prirode, svemira, ljudskih čula, stvaranja čovjeka od kapi sjemena, itd. Ja sam musliman, ali pripadnici drugih religija također dokaze pronalaze u sličnim stvarima, tako da mi više ima smisla da čovjek za božanstvo uzme sunce ili vodu, nego da bude ateist jer ako nema religija, kako onda možemo znati što je dobro, a što je loše? Tko je odredio da je loše da ja sad izađem na ulicu i ubijam ljude? Također, nema smisla da ne postoji neki "Viši sud" jer evo, ako imaš nekog tiranina koji je kriv za smrt milijun ljudi, a umro je prirodnom smrću, nema baš smisla da prođe to sve baš tako, bez da bude na neki način kažnjen, zar ne?", rekao je jedan Bosanac.

2. Ateist: “Nisam u potpunosti ateist, ali sam se poprilično odvojio od vjere kada mi je mama rekla da proučim suru kad sam bio u ogromnom problemu koji se ne rješava 'božjom pomoći'. Prije toga mi se malo ogadila vjera kad je ista ta mama na početku korone rekla: 'I treba malo da Bog pročisti svijet', na što sam joj ja rekao: 'Što da ja dobijem koronu ili otac koji ima karcinom i prima kemoterapiju pa umre jedno od nas?'. Ja razumijem da dosta ljudi pronalazi mir u vjeri i to je dobro ako ti pomaže, ali nemoj mi majke ti govoriti da se pomolim Bogu dan prije nego trebam otići doktoru i nemam zdravstveno osiguranje, neće mi knjižicu ovjeriti iz neba", objasnio je Hercegovac.

3. Agnostik: "Ne znam postoji li neka veća sila ili ne, a religiozan nisam. Valjda me to čini agnostikom. Knjige velikih monoteističkih religija same od sebe se više čine kao kodeks ponašanja s univerzalnim i teškim posljedicama po svaku osobu ako se ne prati. Koristile su se i u dobre i u loše namjere jer su ljudi koji su ih koristili bili dobri i loši. Ne vjerujem da ih je napisao Bog jer kao savršeno biće te bi knjige bile savršene, ali nisu. Napisali su ih ljudi s tadašnjim moralnim načelima i ona se razlikuju od današnjih. Radije bih se vodio vlastitim vrijednostima. Ako Bog postoji, ne vjerujem da je to biće opisano točno bilo kojom religijom. Ako je Bog svemoćan i sveznajući, sve vezano za Boga je izvan našeg razumijevanja i dosega. Bog je po meni ideja za ono što pokreće našu stvarnost", rekao je jedan muškarac.

4. Vjernik: "Rođen sam kao musliman i tako sam se izjašnjavao, ali niti moji roditelji, niti ja nismo prakticirali, tj. samo bismo postili i ne bismo pili tijekom Ramazana i Bajrama. Onda mi je umrla jedna draga osoba te me to podsjetilo da smo svi smrtni pa se od tada pokušavam stalno klanjati i ne radim haram i slično", rekao je muškarac iz Sarajeva.

5. Ateist: "Shvatila sam relativno rano da se neke priče iz Biblije veoma suprotstavljaju moralu koji bi trebale zastupati. Shvatila sam da mi Bog ne treba. Onda sam se pokušala kritički osvrnuti na sve što religije i vjerske knjige govore o njemu. Tako sam shvatila da mi se Bog, kako je opisan, ne sviđa. Uočila sam u svom okruženju da mnogi vjernici skoro uopće ne čitaju svete knjige svoje religije. Za njih je religija nešto što su naslijedili od obitelji i slabo im je poznata filozofija njihove religije. Iskreno, nemam ništa protiv ljudi koji vjeruju u Boga. Upoznala sam nekoliko veoma pobožnih i teološki informiranih ljudi s kojima mi je bilo zadovoljstvo razgovarati. Često mi ti "pravi vjernici" djeluju veoma sretno, tolerantno i smireno", rekla je jedna ateistica.

6. Agnostik: "Kad sam počeo vjerovati u izvanzemaljce (inteligentne oblike života koji su nas naučili svemu, a možda i zamućkali iz epruvete...) tada sam postao agnostik. Iako je i agnostik čudan pojam, ne znam koliko pije vode misticizam i to, nego smatram da sam agnsotik čisto jer vjerujem u višu silu, nešto što nas sve prožima i u fizičkom i u metafizičkom aspektu. Shvatio sam da su vjere samo kodeksi ponašanja i ustroja za duše i mozgove koji ne bi drugačije bili moralni i normalni", objasnio je svoj stav jedan agnostik.