Nitko ne može poreći kako je naš utjecaj na okoliš izrazito velik, ali da li je isto toliko velik na geološkoj ljestvici, na kojoj se vrijeme mjeri u intervalima koji traju milijunima godina? I hoće li ljudi ostaviti toliko katakterističan trag da će ga geolozi u 100.000.000. godini moći koristiti kako bi istraživali sadašnje razdoblje?
Rasprave o tome i dalje traju, a znanstvenici koji se zalažu za tvrdnju kako smo još sredinom prošlog stoljeća ušli u novo geološko razdoblje, nude pet glavnih razloga za svoju tvrdnju.
Razlozi za postojanje novog razdoblja:
1. Ugljik u atmosferi
Ugljik je važan, i zbog sve većeg utjecaja globalnog zatopljenja i zato što ostavlja dugoročne geološke tragove. Povećane količine ugljikovog dioksida u atmosferi, koje su sada najviše u zadnjih par milijuna godina, mogu se pronaći kao fosilni mjehurići u geološki kratkovječnim 'stijenama', tj. polarnom ledu.
Ali postoje i rašireniji i dugotrajniji tragovi, u obliku promijenjenih uzoraka izotopa ugljika (koje apsorbiraju sva živa bića), te u sitnim, praktički neuništivom pepelu koje otpuštaju dimnjaci i peći. On ostavlja neizbrisiv trag na stijenama i u tlu koji se konstantno akumulira.
2. Dodajemo kemikalije u okoliš
Kemijski su ciklusi još više poremećeni. Na površini Zemlje sada ima dvostruko više reaktivnog dušika nego prije, zahvaljujući Haber-Boschovom procesu koji se koristi u industriji umjetnog gnojiva. To mijenja biologiju i kemiju okoliša, od jezera na dalekom sjeveru do rastućih 'mrtvih zona' na zagađenim obalama oceana.
Umjetni radioizotopi koje otpuštaju eksplozije atomskih bombi (za sada) imaju naznatan ustjecaj na okoliš u usporedbi s drugim čovjekovim radnjama, ali su unatoč tome ostavili svoj vidljiv i mjerljiv trag širom svijeta.
3. Stvorili smo nove materijale koji će nas možda nadživiti
Ljudska domišljatost i poduzetnost stvaraju tisuće novih materijala koji ne bi postojali bez nas, uključijući spojeve koji su čvršći od dijamanta,ili plastiku, čija proizvodnja je doživjela nevjerojatan rast, od neznatnih količina prije Drugog svjetskog rata, do nekih 300 metričkih tona godišnje danas.
Brojnim takvim matarijijalima treba dugo vrijeme da se istroše, a uz to su rašireni po cijelom planetu, tako da gotovo da nema mjesta bez njih. Čak i većina uzoraka blata s međusobno udaljenih lokacija na dnu oceana sadrže komadiće plastike. Zakopani u sedimentu, ti materijali mogu ostati sačuvani više geoloških razdoblja, stvarajući novo stijenje i brzo rastoće tehnofosile kojima će se naši potomci čuditi.
4. Sam život se mijenja
Brzina izumiranja sada je višestruko veća nego prije, i postaje sve brža.
Ali trenutno još od većeg značaja modernoj biologiji, i samim time budućoj paleontologiji, dosad je neviđena distribucija biljnih i životinjskih vrsta širom kontinenata i oceana. Homogenizaciji života na Zemlji pridružuje se i evolucija pod ljudskim nadzorom u poljoprivredne svrhe, kada se stvaraju i potpuno nove biološke tvorevine, poput brokule, koje inače ne bi postojale u prirodi.
5. Kombinirani utjecaj
Opisane promjene se po učinku mogu mjeriti s razlikama među priješnjih razdoblja. Izrazito širok opseg geoloških signala povezanih s Antropocenom, od kojih su mnogi posve novi u povijesti ovoga planeta, znači da usporedba s prijašnjim razdobljima nije tako direktna. Ali ako stavimo sve dokaze zajedno očita je količina promjena velika barem kao i ona koja nas je uvela u Holocen.
Zbog toga, postoji solidna osnova za smatrati kako je Antropocen, posebno ako se ustvrdi kako je počeo sredinom 20. stoljeća, stvaran.
To ne znači nužno kako će termin uskoro i postati formalan. Debate još uvijek traju, a ni neki široko prihvaćeni termini korišteni za označavanje geoloških vremenskih razdoblja, poput Prekambrija (prve četiri milijarde godina Zemlje) još uvijek nemaju službenu definiciju. Ali to znači kako ljudi guraju Zemlju iz relativno stabilnog Holocena u novo, konstantno mijenjajuće planetarno stanje. A pravi će učinak osjetiti tek nadolazeće generacije.
IFLScience/Danas.hr
