Veličine nekih 200.000 svjetlosnih godina, val je gotovo dvostruko veći od naše galaktike Mliječna staza, a zamijećen je u blizini galaktičkog klastera Perzej, piše Daily Mail.
Prastari val
Znanstvenici kažu da se val formirao prije prije više milijardi godina, nakon što je mali galaktički klaster okrznuo Perzeja te prouzročio da njegove ogromne količine plina odu u beskrajnu prazninu svemira.
Do ovog se otkrića došlo pomoću NASA-inog rendgenskog teleskopa Chandra, u kombinaciji s radio motrenjem i računalnim simulacijama.
"Perzej je jedan od najvećih klastera u blizini te najsjajniji kada se promatra rendgenskim zrakama, tako da nam podaci s Chandre nude sjajne podatke", rekao je vodeći znanstvenik Stephen Walker iz NASA-inog centra za svemirske letove Goddard u Merylandu.
Galaktički klasteri najveće su strukture međusobno povezane gravitacijom u današnjem svemiru.
Veličine nekih 11 milijuna svjetlosnih godina i na udaljenosti od oko 240 milijuna svjetlosnih godina, galaktički klaster Perzej nazvan je po svom glavnom zviježđu.
Poput svih ostalih klastera većina vidljive tvari nalazi se u obliku plina čija se temperatura mjeri desecima milijuna stupnjeva, toliko je vruć da se vidi samo rendgenskim zrakama.
Misteriozan 'zaljev'
Chandrina su promatranja otkrila raznolikost struktura u plinu, od ogromnih mjehurića koje 'otpuhuje' supermasivna crna rupa u središnjoj galaktici klastera, do neobičnog konkavnog oblika znanog kao 'zaljev'.
Astronomi kažu kako konkavan oblik 'zaljeva' nisu mogli stvoriti mjehurići koje lanisra crna rupa.
Radio motrenja pokazuju da struktura 'zaljeva' ne stvara nikakve emisije, što je u suprotnosti s onime što bi znanstvenici očekivali od objekata povezanih s aktivnošću crnih rupa.
Uz to, standardni modeli svemirskog plina tipično stvaraju strukture koje su okrenute u suprotnom smjeru.
Znanstvenici su otkrili i kako je veličina valova u skladu s jakom magnetnog polja klastera. Ako je preslabo, valovi dosegnu znatno veće veličine od zamijećenih. Ako su prejako, valovi se niti ne formiraju.
Ovo je istraživanje omogućilo astronomima proučavanje prosječnog magnetnog polja kroz cijeli volumen klastera, što bi bilo nemoguće učiniti na bilo koji drugi način.
