Dvojezičnost je jako učestala pojava - procjenjuje se kako više od polovice svjetskog stanovništva govori barem dva jezika, te da broj raste.
Kognitivne psihologe već gotovo stoljeće zanima kako dvojezičnost oblikuje um. Postoje oni koji tvrde da, kako bi dobro pričali na jednom jeziku, moramo suzbiti utjecaj drugog.
Istraživanje provedeno u zadnja tri desetljeća tvrdi kako ovaj jedinstveni način procesiranja jezika 'trenira mozak' u korištenju neverbalnih sposobnosti znanih kao 'izvršne funkcije'. One pomažu pri ignoriranju nebitnih informacija ili promijeni pažnje.
Dvojezične osobe različitih dobi i kultura pokazali su se bržima od podjednakih osoba koje su govorile samo jedan jezik u izvođenju kognitivnih zadataka. Nadalje, tvrdilo se i da dvojezičnost odgađa pojavu simptoma povezanih s demencijom.
Ali u zadnje je vrijeme znanstvena zajednica sve više skeptična sprem hipoteze o prednosti dvojezičnosti. Jedna od glavnih kritika odnosi se na činjenic kako razlika između dvojezičnih i jednojezičnih osoba nije uvijek pretjerano očita kada se radi o izvršnim funkcijama.
Svježi izazov
Izgleda da se istraživanje dvojezičnosti nalazi na prekretnici. Potreban je novi pristup kako bismo razumjeli kako točno dvojezičan um misli. Na taj se izazov pokušalo odgovoriti testiranjem da li se dvojezične i jednojezične osobe razlikuju po tome koliko točno mogu procijeniti svoj učinak.
Sposobnost se naziva metakognicija i povezana je s, ali i odvojena od, drugih područja gdje su dvojezične osobe pokazale da imaju prednost, poput izvršne funkcije.
Radi se o sposobnosti ključnoj za funkcioniranje u svakodnevnom životu, kada moramo donijeti odluke čiji rezultati nisu odmah vidljivi. Na primjer, kada poduzetnik pregledava rad svoje tvrtke, mora uzeti u obzir čitav niz različitih faktora, od prihoda do troškova, kako bi procijenio da li tvrtka dobro radi.
Samouvjerenost u vezi vlastitih ideja i rada može biti odlučujući faktor u odluci hoće li ostati ulagati svoje vrijeme u istu firmu ili potražiti drugi posao.
Spajanje točaka
U konkretnom istraživanju, sudionici su se našli u situaciji gdje su morali na ekranu promatrati dva kruga i pogoditi u kojem se nalazi više točaka. Ponekad je razlika bila očita, a nekada je bilo jako teško brzo odlučiti (na primjer, jedan je krug sadržavao 50 a drugi 49 točaka). Od sudionika se onda zatražilo da procijene koliko su uvjereni u svoje odluke.
Rezultati test bili su iznenađujući jer su pokazali da osobe koje govore dva jezika slabije mogu procijeniti vlastitu učinkovitost od jednojezičnih osoba.
Name, otkriveno je da i dvojezične i jednojezične osobe podjednako dobro pogađaju krugove s većim brojem točaka. No osobe koje govore samo jedan jezik bile su bolje u procjeni kada su u pravu, a kada ne.
Drugim riječima, dvojezične osobe imaju slabiji uvid u svoje mogućnosti od jednojezičnih. Ovi rezultati pokazuju kako bi se dvojezičnost mogla povezati i s kognitivnim nedostatcima, a ne samo prednostima.
Zašto je tome tako, trebati će se otkriti u novim istraživanjima.