Ako si u privatnom sektoru, moliš boga da je gazda ljetovao negdje po Europi ili doma, jer ako je spičio u neke egzotičnije krajeve, moglo bi doći do "rezanja troškova i restrukturiranja uslijed teške gospodarske situacije". Ako ti je poslodavac država, čekaš "kresanja i uštede u svrhu konsolidacije financija". U svakom slučaju, čekaš posljedice tog čuvenog "života iznad svojih mogućnosti".
Zato su tu naša Vlada, naš kardinal Bozanić i naš investitor, "najbolji od generacije", Nenad Bakić da nas izvade iz tog depresivnog stanja i objasne nam da je život lijep, da nam daju razloge za optimizam. "Materijalno gledajući puno bolje živimo nego što smo živjeli deset godina prije", kaže naš investitor težak desetke milijuna nečega. "... od lijepe, bogate i za život poželjne domovine, žele nametnuti sliku neprihvatljive, sirotinjske zemlje... ", kaže graditelj palača od oniksa, a Vlada nas obavještava da je prošli tjedan bio tjedan dobrih vijesti zato što nam je ekipa iz kreditne agencije Finch dala plusić. Kad vidiš tko ti prodaje optimizam, dođe ti da se izdeprimiraš iz čistog inata.
Bakić kaže da je problem u tome što se živjelo i živi iznad mogućnosti, Vlada je dobila plusić jer štedi, kreše i reže objašnjavajući nam isto to – živjeli smo iznad vlastitih mogućnosti.
Zajeb je, naime u 'nama'
Predivno mi je to prvo lice množine, to "mi" kojim se ovi optimisti koriste. Zajeb je, naime u "nama". Nisu preko svojih mogućnosti živjeli Ante, Mate i Stipe, nisu poslodavci Kerumovog tipa, nije bivša vlast koja je proračunom kupovala glasove. To smo svi mi. I ako svi mi prestanemo živjeti iznad svojih mogućnosti, bit će još razloga za optimizam.
Ajmo sada na case study, što bi rekli eksperti. Ako je problem u "svima nama", onda je i junak našeg studyja dio problema, pa ga idemo riješiti. Naš junak ima trideset i pet godina i plaću u privatnika od tri i pol tisuće kuna. Žena ima obrt koji je do recesije radio relativno dobro, ali je sad kleknuo, pa zarađuje između dvije i tri, kako koji mjesec. Na podstanarstvo i režije odlazi im dvije i pol tisuće kuna. Kad sve zbrojimo i oduzmemo, za život im ostaje oko četiri tisuće.
S tim se još da nekako spojiti prvi s prvim, da nije nepredviđenih troškova koji se pojave s vremena na vrijeme, a u devetom mjesecu su to oprema za đaka prvaka i vino za bevandu iza obida.
To bi i Bakić podržao
Naš ministar kućnih financija se zadnjih pola godine priprema za ove izdatke, roba se pere po noći, po jeftinijoj struji, na selo kod starog se ne ide dva puta mjesečno nego jednom, kako bi se uštedjelo na gorivu, a pomogao je i ovaj "splitski ubojica" jer žena sad ne izlazi iz kuće iza pet sati, a to je barem jedno piće tjedno s prijama, pa će se sad i tu uštedjeti koja stotina mjesečno.
S opremom za đaka prvaka, dileme nema. To je ulaganje u obrazovanje, u budućnost, Bakić i Vlada bi to svakako podržali, pa se lova za to odvojila u startu.
S vinom se, međutim, pojavio problem. Naš ministar je davno napravio svoju računicu – ako zajedno sa starim kupi grožđe i pravi svoje vino, dođe ga puno jeftinije nego da kupuje gotovo. Sve je on to lijepo posložio, pripremio lovu, a onda su se dogodile žege, poharale vinograde, cijena grožđa narasla i sad treba izmisliti još tisuću kuna. A te tisuće kuna ekstra, pogotovo u devetom mjesecu, u kućnom proračunu, naprosto, nema.
I sad je naš junak, taj naš ministar kućnih financija u dilemi. Treba li posuditi od starog tisuću kuna i tako zakrpati ovu rupu u proračunu ili bevanda iza obida ipak znači život iznad vlastitih mogućnosti.
