Neki genijalac u Centru za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija, Čačićevoj novoizmišljenoj instituciji za koncentraciju financijske moći u rukama njegove sve minornije strančice, dosjetio se da bi sredina ljeta, kada se mediji već tradicionalno bave zanosnim atributima djevojaka sa Zrća, bilo baš povoljno razdoblje za nabavu luksuznih limuzina. Ma koga briga što je energetski sektor pred raspadom i što investicije ne postoje pa tako ni potrebe za njihovim praćenjem. Jer kakav je to direktor bez nove limuzine ako ne zadnja štraca koja samo radi odgovoran posao.
Genijalac sklon hazardu
Misli si tako naš genijalac, 'ajde valjda neće nitko zamijetiti, pa što je pet jurilica više ili manje u golemoj državnoj zbirci sličnih crnih automobila čije servisiranje, operativne leasinge, kožne grijane siceve i tko zna što još redovito plaćaju gladne hrvatske ovce od građana.
No, kao i u svemu postoji kvaka. Ovdje je to raspisivanje natječaja. Kad je to shvatio, naš se genijalac odlučio kockati. Kad već mora javno obznaniti da će spiskat lovu na automobile, onda će naručiti nešto što se dostoji svakog 'poštenog' direktorčića u ovoj opljačkanoj zemlji. Ako ga i u ulove u sramotnoj raboti da barem zna da je pao sa stilom. Ukupna vrijednost traženih pet automobila procijenjena je tako na 1,8 milijuna kuna odnosno 360.000 po limuzini. No, jasno je da će tri od pet biti za jače direktorske njuške, a dva za malo nižu klasu jer je mudrac naveo da u ta tri mora biti ugrađena 'ultrazvučna pomoć pri parkiranju, posebna svjetla i, naravno, grijana kožna sjedala. Da se pazilo na detalje govori i podatak da se za jedno od vozila zahtijevaju upravljač i ručica mjenjača presvučeni kožom te nasloni za ruke – sprijeda i straga.
Snatrenje o sretnoj budućnosti
Već zanesenom sretnom budućnošću u kojoj zavaljen u mekoj koži s naslonom za ruke promatra obične smrtnike iza zatamnjenih stakala, prokleta piskarala pokvarila su mu užitak. Nemaju pametnija posla pa čitaju natječaje. No, objasnit će on, kao i mnogi prije njega, kako je to zapravo ušteda jer je tobože održavanje starih vozila koja su mu na raspolaganju manje isplativo od uzimanja leasinga za nove. Tu smo mantru već čuli iz usta desetaka HDZ-ovih direktorčića i ministara, pa zašto je ne bi ponovili SDP-ovi ili HNS-ovi.
Još jednog genijalca novinarska zabadala otkrila su u gubitaškoj državnoj tvrtki HŽ Infrastruktura. Taj se nije pohlepio za novim limuzinama, ali je zaključio da je ljeto i manjak pažnje za ozbiljnije teme baš odlično vrijeme da se neprimjetno podebljaju plaće direktorima tvrtke u kojoj čak 1.300 ljudi očekuju otkazi. Nekima su plaće povećane za 5 do 10 posto, a najbolje su prošli direktori regija (?!) kojima su mjesečna primanja narasla za čak 37 posto. Kad već njegovo ministarstvo nije imalo pojma što se događa u tvrtki koju bi trebali kontrolirati, uključio se ministar glavom i bradom. I umjesto da genijalca najuri tako da se sve praši, Siniša Hajdaš Dončić udijelio mu je packe i naredio povlačenje odluke o dizanju plaća. Naravno šef uprave smislio je savršeno razumno objašnjenje za svoj sramotni postupak. Sve je očekivano umotano u frazu 'nova metodologija obračuna', smanjeni su koeficijenti, povećane osnovice, veće plaće dobili su oni kojima je povećan obim rada, bla,bla, bla... Opet iste izlike i opet isto vrijeđanje zdravog razuma.
Direktori, kome ste ono dali odluku?
Najtragičnije je što šefovima nije palo na kraj pameti da odluku kojom su si povećali plaće netko mora natipkati, arhivirati i provesti te da će se među svim tim službenicima naći barem jedan pametan i svjestan da bi se lako mogao naći na spisku onih 1.300 viška. Oni koji će se uskoro naći na cesti odlučili su, dakle, genijalca dati u novine i bar malo mu zagorčati život.
No, bez obzira što će ova dvojica genijalaca, kao i mnogi prije njih, dobiti po prstima ili eventualno biti premješteni na neko drugo radno mjesto, zapravo nema šanse da im se išta ozbiljnije dogodi. U Hrvatskoj još uvijek vrijedi ona 'jednom direktor, uvijek direktor' i kako bi onda takvi znali kako je ljudima koji se svakodnevno bore da stave kruh na stol svojoj djeci.
Umjesto o kožom obloženim limuzinama oni sanjaju o danu kada će poput majke iz Splita, o kojoj smo čitali ovih dana, prestati padati u očaj jer svojoj djeci moraju reći da ne smiju pojesti više od jedne breskve. Za drugu taj dan, naime, nema dovoljno novca. I onda se neki pametnjaković iz čete vladinih twiteraša sjeti napisati skandaloznu rečenicu na službenom profilu Vlade: "U Hrvatskoj svi imaju jednake šanse da svojim trudom, željom i radom postignu što žele". Nismo izviješteni da je taj dobio otkaz, a trebao je jer je time pljunuo na sve majke koja poput ove Splićanke nisu dobile mjesecima i sa svojom djecom životare u strahu od onoga što im donosi novi dan.
Tankaj limuzinu i piči
Upravo zbog ovakvih ljudi čija djeca su uskraćena za sve osim gole egzistencije pravo pitanje koje treba postaviti sebi genijalac iz Čačićeva centra za praćenje stvari koje ne postoje kao i onaj iz HŽ Infrastrukture je gdje je granica strpljenja gandijevski nastrojenog puka. Ona, naime, vjerovali oni to ili ne, postoji i samo što nije pređena. A kada do toga dođe bit će najbolje da natankaju te svoje limuzine i krenu prema prvom graničnom prijelazu.
