Ljubica Horvat radi već 36 godina i stoga odlično može opisati položaj radnika u Hrvatskoj danas.
Kakvi su vama uvjeti za rad danas? Kako živi radnica u
Hrvatskoj 2017.?
"Kad gledamo uvjete, trebalo bi ih promatrati iz nekoliko
aspekata. Ako gledamo naš, metalski sektor, s tehnološke strane
je vidljiv napredak, pa je radnicima fizički lakše. Međutim,
druga je strana što radnici danas ne radi osam sati, nego znatno
više."
Ovaj se praznik često uspoređuje s režimom kojega bismo
željeli zaboraviti, kojega smo i službeno zvali Prvi maj,
dijelili su se karanfili i nije se radilo. I Tito je bio metalac
strojobravar, koliko su se vaša prava i uvjeti promijenili od
socijalizma - jesu li se poboljšala?
"Kaže poslovica svako vrijeme nosi svoje breme. I nekada i danas
bilo je dobrih i loših stvari. Radnik danas manje fizički mora
raditi. Kad uspoređujemo plaće, nekad je radnik mogao platiti sve
što je trebao, od režija, školovanja djece do ljetovanja. Danas
radnik u metalskom sektoru, trgovini i nekim drugim
sektorima teško može sa svojom plaćom pokriti sve svoje
troškove."
Što kažete na podatak da radi 70% radnika zaposlenih u
trgovini, a nisu toliko nužni, neće nitko umrijeti ili pokrasti
državu, nisu liječnici ili policajci.
"Mislim da je to apsolutno nedopustivo. Naša država tu nije
stvorila dobro zakonodavstvo. Teško je očekivati da građani ne
idu na praznik u trgovine. Vrlo teško se radnice u trgovinama
mogu izboriti za neradni praznik. Radnici u mnogim trgovačkim
lancima nemaju kolektivne ugovore. Ima jako puno malih trgovina,
gdje se radnici ne mogu sindikalno organizirati. Ne smiju se
požaliti. Danas je radnik sretan da uopće radi i dobije plaću."
I vi ste danas bili u Slavonskom Brodu na prosvjedu.
Svake godine sindikalni skupovi su isti, ista lica, iste poruke.
Imaju li efekta?
"Danas je bila zgodna parola: 'A što 2. svibnja?' Tu mediji mogu
značajno utjecati na javno mnijenje. Premalo se mediji bave
radnicima, previše je afera političara, a premalo se daje
prostora svakodnevnom životu običnog radnika."
