"Možete li zamisliti da sestra kaže nekome: Nije vam ništa, 150 kuna molim. Ljudi u takvim situacijama znaju biti agresivni i sestre će trebati fizičku zaštitu da same, ne daj bože, ne bi zatrebale hitnu pomoć", kazao je za 24 sata jedan ugledni hrvatski liječnik.
Liječnici podijeljeni - Primorci zadovoljni, Međimurci nisu
On kaže kako se na sastanku ministra zdravlja Darija Nakića i stotinjak sanacijskih upravitelja domova zdravlja i ravnatelja Hitne pomoći, održanom iza zatvorenih vrata, vidjelo da su liječnici duboko podijeljeni oko reforme hitne medicinske pomoći.
"Uglavnom, oni koji su vezani za Primorsko-goransku županiju su zadovoljni, a Međimurci su nezadovoljni. Razlog je što smatraju da će reformom Primorsko-goranska županija bolje proći, navodno zaslugom gospođe Strenja Linić", kaže isti liječnik dodajći kako će reforma ipak proći bez obzira na podjele.
On postavlja i niz logičnih pitanja vezanih uz provedbu reforme: što će biti ako liječnik pošalje pacijenta kući tvrdeći da nije vitalno ugrožen, a ovaj ne doživi jutro; što ako trijažna sestra pošalje čovjeka kući, a njemu se stanje zakomplicira; te što će biti s onima koji nemaju ili ne mogu platiti tih 150 kuna? Hoće li biti ovršeni?
Povećanje odgovornosti ne donosi i povećanje plaća
Nezadovoljne su i trijažne sestre koje ne žele prihvatiti odgovornost koju im se želi nametnuti. Osim toga, nitko ne spominje da bi im s odgovornošću bile povećane i plaće.
Predsjednik Povjerenstva za hitnu medicinsku pomoć Antun Bajan, liječnik s 28 godina iskustva u izvanbolničkoj hitnoj pomoći te autor Pravilnika o specijalističkom usavršavanju medicinskih sestara, drži da je reforma nužna, ali uz predradnje koje podrazumijevaju specijalizaciju medicinskih sestara.
10 minuta za najhitnije pacijente, dva sata za manje hitne
"Prvo ih (medicinske sestre) treba adekvatno obrazovati, uskladiti zakone i napraviti analizu učinkovitosti dosadašnje takozvane australske trijažne skale. Nakon toga se ide u reformu", kaže on.
Trijažna skala odnosno određivanje vitalne ugroženosti, odnosi se određivanje hitnosti obrade pacijenta. Najhitniji se moraju obraditi u roku od 10 minuta, a manje hitni čekaju i dva sata. U nekim državama čeka se i do 12 sati.
