Ana ima jedanaest, a Toni šest godina, piše Globus. Dobra su djeca, nema im se što prigovoriti, kaže njihova mama Andrea. No svake večeri ipak nastaje isti problem - stariju Anu ne uspijeva odvojiti od tableta, mobitela ili laptopa.
"Trenutno stanje u kući je tri tableta, šest mobitela i laptop. Istina, dio tehnologije koristimo suprug i ja za posao, ali sve ostalo koriste djeca. Ne znam kako je kod drugih, ali meni se čini da moji stalno vise na tabletu ili mobitelu. Od igrica i crtića koje preferira mlađi do tih nekih milijardu chatova koje koristi Ana", kaže nam Andrea.
Njezina djevojčica dopisuje se s prijateljicama o svojim dječjim stvarima, i tu nema ništa sporno.
"Ali dok ih uspijem dovesti u red i poslati na spavanje, već su 23 sata. Imam osjećaj da sve krivo radim, a onda vidim da je i kod drugih doma slično. Djeca vladaju nama, a ne mi njima", kaže Andrea.
Noćni život djece
Zbog tog "noćnog života" mladima nedostaju dva-tri sata sna svake noći, i preporuka je da im školski/radni dan počinje najranije u 10 ujutro, rezultat je istraživanja stručnjaka s Oxforda vodstvom dr. Paula Kellyja.
Hiperkomunikacija, permanentni dijalog, razmjena podataka, poruka i slika prelazi granice bilo kakva klasičnog dnevnog rasporeda – na fejsu se može biti u bilo koje doba dana i noći i poruke se mogu slati s bilo kojega mjesta, nema nikakvih ograničenja.
"Čini mi se da pubertet kod klinaca dolazi sve ranije. Pritom, kao da je Ana u jednom, a Toni u drugom pubertetu. Svaki ima svoju vrstu", komentira njihova mama.
U Klinici za psihijatriju Vrapče postoji cijeli sustav koji se bavi poremećajima vezanim za spavanje.
Dok spavamo, organizam se obnavlja, dolazi do pojačanog rasta zbog povećanog izlučivanja hormona rasta i konsolidacije znanja i memorije.
"Primjerice, ako dijete ne spava dovoljno, ono postaje razdražljivo, dekoncentrirano, slabije pamti, a s vremenom i pospanost postaje vidljiva. Pospanost se ne manifestira odmah", kažu u Centru za spavanje
Psihijatri upozoravaju: 'Ne tjerajte ih spavati ali...'
Uobičajeno se misli kako školska djeca bolje funkcioniraju u popodnevnoj smjeni u školi, no to je netočno. U Centru nam objašnjavaju da djeca dobro funkcioniraju sukladno biološkom ritmu u prijepodnevno vrijeme, oko dva sata nakon buđenja pa do 13 sati.
"Od 13 do 16 sati opadaju sposobnosti jer opada razina budnosti, a iza 16 sati pa do 19 ili 20 sati, djeca ponovno funkcioniraju na visokoj razini", kažu stručnjaci i zaključuju da su prijepodnevna i poslijepodnevna smjena, ako izuzmemo vrijeme između 13 i 16 sati, ravnopravne.
Kao i za učenje, postoji i idealno vrijeme za počinak, no i tu roditelji griješe iz neznanja. Tjeranje djece na rani počinak zapravo je pogrešno.
"Idealno vrijeme za odlazak na spavanje postoji. No tu treba napraviti distinkciju između djece školske dobi i tinejdžera. Djeca osnovnoškolske dobi, do 13. godine, najbolje spavaju u razdoblju između 22 sata i 7 ujutro, a oni stariji od 13 godina do rane odrasle dobi, odnosno početka dvadesetih, najbolje spavaju u razdoblju od ponoći ili 1 sat pa do 9 ili 10 ujutro", pojašnjavaju u Centru. Kod djece tog uzrasta biološki ritam klizne, tj. odgodi se prema kasnom uspavljivanju i kasnijem buđenju.
"Ne treba dizati paniku ako dijete spava od 1 do 10 sati ujutro. No budući da je to teško socijalno prihvatljivo jer imaju svoje obaveze, školske prvenstveno, kod njih ipak treba forsirati da na spavanje idu oko 23 sata i da se dižu u 7 ili 8 sati, kako bi mogli biti u okvirima spavanja koliko je potrebno za njihovu dob", pojašnjavaju stručnjaci za spavanje. Tijekom vikenda djecu treba pustiti da kompenziraju san koji su "izgubili" u tjednu kasnim odlascima na spavanje i ranim ustajanjem, i pustiti ih da ujutro spavaju koliko žele.
Najčešći poremečaj je odloženo spavanje
U Klinici za psihijatriju Vrapče, u Centru za poremećaj spavanja liječe se i stariji adolescenti koji imaju poremećaj spavanja. Najčešći poremećaj kod njih je odloženo spavanje. Naime, naviknu se odlaziti spavati sve kasnije, a ujutro se moraju rano ustati. Tako im se skrati vrijeme spavanja.
"S druge strane, kad im se kaže da odu ranije spavati, oni odgovaraju kako ne mogu zaspati. To je zapravo istina, jer im se biološki ritam promijenio. Tada treba istrenirati prvobitni bioritam i to na način da svaku drugu ili treću noć trebaju ići na spavanje pola sata ranije. Druga je mogućnost da se ujutro dižu jedan sat ranije. Dakle, ako se dižu u 7 jer moraju u školu, onda bi se trebali dizati u 6. Tako će dodatno smanjiti spavanje, ali će uskoro imati potrebu navečer ranije odlaziti na spavanje", savjetuju u Centru za spavanje.
Trebaju li djeca nedostatak sna nadoknađivati popodnevnim spavanjem? Ako se dijete stavlja na spavanje popodne, onda je to najbolje u vremenu nepovoljnom za učenje, i to najbolje između 14 i 16 sati.
"Ako se zaspi u 18 sati, bolje je probuditi dijete. Predvečernje spavanje je i u dječjoj i u starijoj dobi pogubno za noćno spavanje", kažu stručnjaci i posebno upozoravaju na neprijatelje broj jedan: gazirane sokove poput Coca-Cole, Cedevitu i crnu kavu koji se nikako ne bi smjeli konzumirati nakon 16 ili 17 sati.
Otkud im vremena?!
Kod korištenja mobitela i računala, kad su djeca u pitanju, ipak bi trebala postojati ograničenja, kaže nam socijalna radnica i psihoterapeutkinja Jelena Vrsaljko. Što je dijete mlađe, ograničenja su veća.
"S obzirom na školske obaveze, slobodne aktivnosti, druženje i vrijeme koje mi kao roditelji provodimo s djetetom u igri i razgovorima, vremena za mobitel bi trebalo biti malo", pojašnjava Jelena Vrsaljko.
Sama kupovina mobitela djetetu nije problematična. - u redu je kupiti djetetu mobitel s točno određenim ciljem i svrhom.
"Vremena su se promijenila, svijet je 'narastao' i danas je drugačije nego kada smo mi bili djeca s ključem oko vrata. Da su naši roditelji imali priliku kupiti nam mobitel i tako biti sigurni gdje smo kad 'nestanemo', vjerujem da bi nam ga sigurno kupili", naglašava Vrsaljko.
Pravo vrijeme za mobitel
Kada ga kupiti ovisi o nizu okolnosti u kojima se nalazi roditelj i dijete.
"Primjerice, dok je dijete u dnevnom boravku u školi i roditelj dolazi po njega, nema potrebe za mobitelom, ali u onom trenutku kada se dijete počinje samostalno kretati po naselju i gradu (u školu, iz škole, na slobodne aktivnosti), mobitel je vrlo korisna stvar", kaže Vrsaljko i napominje da nije potrebno da to bude skupi telefon, s obzirom na njegovu svrhu, a to je sigurnost roditelja.
No kada kupimo mobitel, to djetetu otvara novi svijet - od raznih društvenih mreža, platformi za dopisivanje i svega ostalog što nudi internet.
"Možemo djetetu preporučiti i savjetovati ga kada da otvori profil na nekoj društvenoj mreži, ali ga u današnje vrijeme nikako ne možemo kontrolirati. Čak i da je kod kuće pod stalnim nadzorom dok koristi kompjutor, dovoljno je da ode kod prijatelja", smatra psihologinja.
Također smatra kako je zapravo nemoguće kontrolirati djecu kada je riječ o društvenim mrežama i internetu.
Jedino što nam preostaje
"Zato nam preostaje educirati ih. Upoznati ih sa svim opasnostima na koje mogu naići i savjetovati ih kako da se internetom služe odgovorno i na način koji će im koristiti, jer internet osim opasnosti nudi i velike mogućnosti", naglašava Vrsaljko i dodaje kako je internet enciklopedija današnjeg vremena koju ne bi smjeli uskratiti djeci.
Što se pak društvenih mreža tiče, valja im objasniti da njihov profil nije sasvim privatna stvar i da postoji mogućnost da informacije koje žele podijeliti samo s nekolicinom prijatelja mogu "iscuriti" dalje.
"Nije im dobro pametovati, tipa - to nije u redu, premlad si za to - bez argumentacije, jer mogu otići u bunt i učiniti nešto baš zato što im je zabranjeno. Argumentirana objašnjenja mladi će znati cijeniti", pojašnjava Vrsaljko.
