I prije nego što je Hrvatska ušla u Europsku uniju, donesena je direktiva prema kojoj na tržištu Europske unije više nije dopuštena prodaja turboplinskih bojlera, kao ni zamjenskih dijelova za njih. Direktiva je stupila na snagu u Hrvatskoj 2015. godine te se od tada u Hrvatsku ne isporučuju takvih bojleri.
Veliki broj građana koji su od tada trebali popraviti ili zamijeniti bojler to nisu ni osjetili upravo zbog rezervnih dijelova kojih je tada bilo, međutim tri godine kasnije problem biva sve očitiji jer dijelova više gotovo pa i nema.
Direktiva nije obvezujuća
Naime, iako direktiva nije obvezujuća ako ne postoji potreba za promjenom trošila na tržištu je gotovo nemoguće pronaći bojlere koji nisu kondenzacijski. Glavni problem je u tome što dimnjaci nisu prilagođeni bojlerima koje je moguće kupiti što zahtijeva ulaganje, kao i suradnju sa stanarima u višestambenoj zgradi te vrijeme.
"Kada je stupila direktiva 2015. godine problem nije bio toliko vidljiv jer je rezervnih dijelova bilo na lageru. Važno je istaknuti kako je prije 15-20 godina bio graditeljski bum te je izgrađen veliki broj višestambenih zgrada u kojemu su dimnjaci koji nisu prilagođeni na kondenzacijske bojlere", izjavio je za Net.hr Dejan Lončarić, voditelj Grupacija dimnjačara pri HGK.
Uredba EU mnogima bi mogla uzrokovati velike troškove
Odgađanje direktive
Prema Ministarstvu gospodarstva smatra se da je takvih zgrada u Hrvatskoj oko 100 tisuća. Upravo je to razlog zbog kojeg je Ministarstvo poslalo svoje komentare na direktivu Europske unije te zatražilo "odgodu primjene predmetne Uredbe u RH dok se ne pronađe model koji će omogućiti financijski prihvatljiviji prelazak na kondenzacijsku tehnologiju".
Očekuje se da bi odgovor Ministarstvo moglo dobiti početkom 2019. godine.
Međutim, nisu bili jedini. Hrvatski europarlamentarac Davor Škrlec obratio se javnosti kao i Vladi RH, te Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta te apelirao izuzeće ili produžetak za provedbu sporne Uredbe barem do 2025. godine, navodi se u odgovoru ureda zastupnika koji smo dobili.
Ključan je dogovor
Međutim, kada se klasični turbobojleri pokvare i moraju se zamijeniti zbog dotrajalosti ili nemogućnosti daljnjeg servisiranja nastaje problem. Kako nam je rekao Lončarić, manji je problem kada je riječ o privatnim kućama. Naime, kada je riječ o zgradama onda se stanari međusobno moraju dogovoriti oko prelaska na kondenzacijske bojlere i promjene na dimnjacima.
Potrebno je dobiti projektnu dokumentaciju rekonstrukcije dimnjaka kod ovlaštenog projektanta, dok izvođenje zamjene uređaja izvršava ovlašteni plinoinstalater uz dodatnu prijavu distributeru plina što zahtijeva i novac i vrijeme.
Papreni iznos
"Trošak sanacije dimnjaka i ugradnje novog kondenzacijskog bojlera po jednom stanu iznosi od 15.000 do 20.000 kuna. Najveći problem u svemu, uz veliki trošak, je taj što se problem javlja kada neki korisnik ostane bez plina, a da bi se sanacija izvršila na istu moraju pristati svi stanari što je praktički nemoguće riješiti u kratkom roku. Taj postupak traje", istaknuo je Dubravko Duvančić iz Gradske plinare Zagreb.
S obzirom na to da prosječni bojler traje 7-15 godina za očekivati je kako će veliki broj građana vrlo brzo imati potrebu za promjenom bojlera.
Lončarić smatra kako bi bilo dobro da država sufinancira postupak promjene bojlera kako bi se olakšala sama promjena. Sufinanciranje promjene bojlera i nije novina na razini Europske unije te se za takav potez, primjerice, odlučila Njemačka.
Iz Ministarstva gospodarstva kažu kako još uvijek postoje alternativna rješenja
Koliko je točno bojlera?
"Na području Republike Hrvatske takvih je bojlera 75.000, od čega je u Gradu Zagrebu ugrađeno 50.000", naveo je Dubravko Duvančić iz Gradske plinare Zagreb. A voditelj Grupacija dimnjačara pri HGK istaknuo je kako je problem i manjak znanja korisnika te da su oni organizirali edukativne radionice i da toga mora biti više.
"Savjetovali smo Ministarstvu gospodarstva kao i Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da u energetskoj obnovi uzme u obzir i dimovode, što do sada nije bila obveza", istaknuo je Lončarić navodeći kako je čuo za slučaj novoizgradnje u koju se ne može useliti jer nije prilagođena kondenzacijskim bojlerima i kako će biti potrebna sanacija.
Duvančić navodi kako je na području Zagreba više od 1000 poslovnih prostora koji su prilagođeni klasičnim turbobojlerima, a koji se polako dovode u funkciju te kako postoji i određen broj stanova koji zbog ekonomske i gospodarske krize nisu u cijelosti završeni, a u koje su ugrađeni dimnjaci starog tipa.
Vrlo rizično
Dokle god se ne odobri odgoda primjene Direktive, građani kojima se pokvari bojler su u nezavidnoj situaciji. Naime, mnogima će biti ne samo skupo prebaciti se na drugi tip bojlera, za što su potrebni i građevinski radovi, već će problematično biti dobiti i odobrenje svih stanara ako su u višestambenoj zgradi.
"Nije problem ako imate četvero od šestero stanara, međutim problem nastaje kada ste vi jedini stanar koji ima bojler koji ne radi i koji želi potrebne radove", istaknuo je Dejan Lončarić, voditelj Grupacija dimnjačara pri HGK.
Rezervni dijelovi
"Neki će posegnuti za kupnjom rezervnih dijelova u BiH ili Srbiji. Improvizacija i kupnja rezervnih dijelova na crno je vrlo rizična. To može biti vrlo opasno. Nitko tko ima ovlaštenje za postavljanje neće to učiniti. Vi ćete dati 4500 kuna, ali mi ćemo to vidjeti. Ali nikako nemojte to učiniti. To je vrlo, vrlo rizično", upozorio je Lončarić građane.
Ministarstvo je pak stava kako još uvijek "postoje moguća rješenja za pojedinačne slučajeve kao što su popravci (rezervni dijelovi su još uvijek dostupni), nabava rabljenih bojlera na području EU-a te ugradnja individualnog dimovodnog sustava gdje je to moguće", navodi se u njihovu odgovoru.
Sve dok ne dođe odgovor Komisije ili ne krenu subvencije koje bi mogle ubrzati i olakšati cjelokupni proces, građani se mogu nadati da će redovan servis biti dovoljan da im se ne pokvari bojler.
