Je li Andrej Plenković u finišu predizborne kampanje na izborima za EU parlament skrenuo malo više desno? Takav se dojam mogao steći nakon subotnjeg skupa u zagrebačkoj Ciboni, onog na kojem je gostovala i Angela Merkel, na kojem se puštao Thompson, a Plenković je iznenadio dramatičnim, dugačkim govorom u kojem se trudio biti strastven i euforičan, te se obilno pozivao na dr. Franju Tuđmana, nastup svoje stranke proglasio ostvarenjem Tuđmanove vizije, a 30. svibnja "jedinim pravim Danom državnosti".
Plenković je nastavio u tom tonu i na svim ostalim stranačkim skupovima u tjednu prije izbora: u Splitu je ustvrdio da su HDZ-ovci veći suverenisti od svih, te je i on, ali i nositelj liste, Karlo Ressler, naglasio da nisu slučajno uz katedralu svetog Duje, da se oni jasno "naslanjaju" na Katoličku Crkvu i njezine vrijednosti. Nastavilo se u tom tonu i na svim ostalim skupovima. U samo tjedan dana Andrej Plenković je spomenuo Franju Tuđmana i kršćanske vrijednosti nebrojeno mnogo puta, a sudeći prema arhivi njegovih osobnih nastupa, intervjua i govora, na izborima za EU parlament prije pet godina, 2014., kada je on osobno bio nositelj liste HDZ-a Tuđmana je spominjao minimalno, a kršćanske vrijednosti tek ako bi neki novinar u intervjuu inzistirao na toj temi.
Zapravo, cjelokupna kampanja HDZ-a na tim za HDZ nesumnjivo pobjedničkim izborima drastično se razlikovala od ovogodišnje. Odnos snaga je bio drugačiji, na vlasti je bila Kukuriku koalicija, Zoran Milanović je bio premijer, a Josipović predsjednik - i Plenković je u mnogim svojim nastupima naglašavao da se radi o izborima na kojima će se pokazati budući pad Kukuriku koalicije, odnosno uspon HDZ-a. I tu je bio u pravu.
Bujanec žestoko s Tolićem i umilno s Plenkovićem
Idejno, intonacija osobnih Plenkovićevih nastupa te 2014. bila je bitno drugačija nego danas. Plenković je iz intervjua u intervju, iz govora u govor, govorio o - gospodarskim temama. Plenković je, primjerice, na uzavrelom predizbornom skupu usred Imotskog, 2014. odlučio istaknuti da se "u programu HDZ-a u središte stavlja gospodarski rast i zapošljavanje, korištenje EU fondova, stabilan porezni i pravni okvir koji će omogućiti da svaki hrvatski građanin na temelju svog rada učini dobro sebi, svojoj obitelji i društvu." Nije citirao Tuđmana, nije se oslanjao na Crkvu, nije puštao Thompsona. Plenković je tada bio umiveni europejac, gorljivo se zalagao za bolje povlačenje novca iz EU fondova, brinule su ga europske teme.
Zanimljivo je da je tada, 2014., Plenković nastupao u svim tzv. desnim medijima, od portala narod.hr, do zadarskog Hrvatskog tjednika (koji je nedavno objavio na naslovnici montažu Milorada Pupovca s krvavim nožem u rukama, a predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović naziva "bestidnicom"), ali i ti intervjui su bili plenkovićevski posve nekontorverzni i evidentno dogovoreni "bez osjetljivih pitanja": nitko nije, primjerice, pitao tada Andreja Plenkovića o njegovu podrijetlu iz obitelji koja je nesumnjivo pripadala jugoslavenskoj eliti, nije ga se "gnjavilo" s određivanjem oko Bleiburga, ili istraživala njegova dubina katoličanstva odnosno demokršćanskog svjetonazora.
Plenković u Bujici 2014. godine
Plenković je nastupio tada čak i u Bujici i taj se nastup još može naći na njegovoj službenoj stranici. Bilo je to vrijeme poplave u Slavoniji i Bujanec se trudio Plenkoviću pomoći u napadima na tadašnju Vladu i premijera osobno - jer nisu dovoljno i dobro reagirali zbog poplave, ali Plenković je nesmiljeno skretao razgovor na europske teme, hvalio je Karamarkovo držanje, napadao je lex Perković (jer Milanovićeva vlada "ne prepoznaje EU kao zajednicu prava") i ustvrdio da će izbori biti "referendum protiv Kukuriku koalicije". Zanimljivo je da je Plenković gostovao u Bujici s Ivicom Tolićem, kandidatom s liste, predstavnikom branitelja. Velimir Bujanec se, primjerice, zajedno s Tolićem obrušio na Milanovića koji samo obilazi poplavljena područja, a i '91. "je zbrisao u inozemstvo", ali Plenković se nije priključio toj temi.
Tolić je govorio o nedostatku domoljublja na HRT-u, a Plenković je opet skrenuo na europske teme. Bujanec je nudio napad na Vesnu Pusić, tadašnju ministricu koja je rekla da EU neće "graditi kuće", ali Plenković je smireno skrenuo na fondove solidarnosti, citirao je pisma različitih europskih birokrata itd. Pusić nije niti dotaknuo. Pušten je prilog s braniteljskog skupa na kojem je Ivan Tolić izabran za kandidata braniteljskih skupina: on je govorio da se upravo vratio s Bleiburga gdje je zapalio svijeću "palim hrvatskim vojnicima", na skupu je govorio, i dobio i ovacije, Josip Jo Šimunić, nogometaš koji je 2013. prijavljen jer je klicao "Za dom spremni" pred cijelim stadionom. Plenković u studiju nije niti trepnuo, izrazio je zadovoljstvo što lista koju on predvodi ima predstavnika s tako snažnom podrškom braniteljske populacije. Reklo bi se da se "pravio" da nije vidio Šimunića.
O kršćanskim vrijednosti samo nešto malo u Hrvatskom tjedniku
Plenković u studiju Bujice, ne tako daleke 2014., dakle, nije govorio ni o Tuđmanu, niti se upuštao u diskusiju tko je gdje bio '91. , niti je posebno govorio o kršćanskim vrijednostima. U intervjuu za Hrvatski tjednik, tek na pitanje novinara što misli o najavi kandidata socijalista za mjesto predsjednika EK-a, Martina Schultza, da će se zalagati za uklanjanje križeva iz javnost prostora, Plenković je pozvao hrvatske demokršćane da daju glas njima, HDZ-u, jer dio Kukuriku koalicije podržava Shultza i njegovu "neprimjerenu retoriku".
Iako je predvodio listu tzv. Domoljubne koalicije (HDZ, HSP AS, HSS) kao da je dogovoreno da se Plenkovića neće gurati u tzv. domoljubne teme, nije govorio o Domovinskom ratu, o uporištu u Crkvi, niti detaljnije razglabao o Bleiburgu. On je bio zadužen za jedan krak izbora, a drugi - više desniji - trebali su ponijeti i osigurati predsjednik stranke, Tomislav Karamarko, Ivan Tolić, a za jaču artiljeriju na listi je bila i koalicijska partnerica, liderica HSP AS-a, Ruža Tomašić. Katoličkom se biračkom tijelu sa sela obraćala i Marijana Petir. Bilo je to vrijeme u kojem se toleriralo da se uglađenog europejca neće gnjaviti s temama koje mu "ne leže".
Plenković na skupu HDZ-a
Upravo je ta kampanja bila ishodište svojevrsnog kulta o Andreju Plenkoviću kao drugačijem od glavnog toka HDZ-a. O Plenkoviću koji je više europejac, manje konzervativan, nimalo "ustaša". No, cijela forenzika njegovih nastupa na prošlim izborima za EU parlament pokazuje samo da se on čuvao, da nije htio govoriti o tim temama, ali da se nije niti distancirao. On bi samo stajao bok uz bok onima koji su bili malo više konzervativni ili pomalo ustašovali.
Sada, pet godina kasnije, Andrej Plenković nije nositelj liste nego je predsjednik stranke, a kao nositelja liste odabrao je mladog vježbenika, lista nije koalicijska nego je samo - HDZ-ova. I mora se pokušati truditi biti prihvatljiv mnogo širem krugu glasača. Nema više asistenta kojeg bi zadužio za obraćanje braniteljima, ali činjenica jest da je novim Zakonom o braniteljima više nego itko od njegovih prethodnika uspio utišati braniteljsku populaciju. Nema više nastupa u desničarskim medijima, odavno ne nastupa u Bujici, pa je prisiljen puštati "desno" u svoje vlastito dvorište: malo Thompsona, mnogo oslanjanja na Crkvu, i bodrenje Karla Resslera da se fotografira na Bleiburgu u spomen na pale hrvatske vojnike.
Ressler kao nadograđena verzija starog Plenkovića
Plenković, koji je zahvaljujući Karamarku prije pet godina dobio potpunu poštedu od izlaganja temama za koje se - ispravno - zaključilo da ih neće moći iznijeti, sada je zaključio da je mudro ponuditi Karla Resslera kao onog koji je više desno od njega samoga. Karlo Ressler je doslovno sudjelovao u "Hodu za život", otvoreno se zalaže, pa i u ovoj kampanji, za restrikciju prava na abortus, naglašava uporište u Crkvi i klanja se pred "palim hrvatskim vojnicima" na Bleiburgu.
Drugim riječima, Plenković sada pokušava ponuditi javnosti u liku mladog nositelja liste ono što on nije bio prije pet godina. Miks europejca, konzervativca, velikog katolika, štovatelja uspomene na Bleiburg i beskompromisnog štovatelja kulta Franje Tuđmana, obožavatelja HDZ-ovog modela funkcioniranja. I sam Plenković sada se trudi, kada nema koalicijske liste s HSP AS-om ili i nekim drugim desnim, konzervativnim strankama, biti malo više desno. Na čuđenje onih koji su vjerovali da je njegov europejski lik autentičan, da se iza šutnje na neke teme krije njegova osobna distanca. Plenković je sada, uoči ovih izbora, zaključio, izgleda, da mu šutnja više nije neophodna, da je, dapače, potrebno da se malo više otvori "udesno".
Samo na primjeru predizborne kampanje za EU parlament, komparacijom njegovih osobnih nastupa iz 2014. i ove sadašnje, možemo zaključiti da se Plenković osobno pomaknuo od europskih tema i potrage za boljim životom za građane Hrvatske u okrilju EU-a prema domaćem mjerenju "tko je veći suverenist" i tko može jače pjevati Thompsona. Teško je više razaznati jesu li mu to sugerirali komunikacijski savjetnici ili je to Plenkovićev osobni impuls. Ali jedno je sigurno. Glasači kojima je to bitno pokazat će na predstojećim izborima koliko im je dvojac Plenković-Ressler bio uvjerljiv.
