Praznik rada, sunčan dan, kao stvoren za šetnju kroz prirodu i društvo. A za šetnju kroz hrvatsku prirodu i društvo, Oltar domovine na Sljemenu idealan je početak.
Oltar koji je Tuđman, taj otac domovine kako mu se voli tepati, osmislio kao "mjesto na kojem će svi moći odati poštovanje hrvatskoj domovini", danas je zapuštena i zaboravljena ruševina, a plamen koji je na njemu trebao goriti vječno, ugasio se prije nekoliko godina.
Feud zvan Hrvatska
Šetnja kroz hrvatsku prirodu i društvo, od Oltara domovine vodi nas do Šestina. Prvi objekt na koji nailazimo, prva građevina do Oltara, Kulmerovi su dvori u vlasništvu Ivice Todorića. "Interes Agrokora je interes Hrvatske", izjavio je nedavno Radimir Čačić, prvi potrpedsjednik Vlade pa kad u svjetlu te izjave pogledaš ove dvore, stvar ti se učini jako plastična i imaš osjećaj da bi, da se bolje zagledaš, ugledao Todorića kako s vrha društvene piramide, s prozora prve kuće do Oltara, promatra svoj feud, to imanje zvano Hrvatska.
Od Šestina krećeš prema Pantovčaku i Gornjem Gradu. Kroz rezidencijalne četvrti koje su popunile taj prostor između Todorićeva dvorca i politčkog središta Hrvatske. U ovakvim četvrtima po hrvatskim gradovima, žive junaci Tuđmanovog tripa o trista bogatih obitelji koje će upravljati Hrvatskom. Urbane vile, stare obnovljene dvokatnice i trokatnice hrvatskih kontroverznih i nekontroverznih poduzetnika, te naše elite, izmiješale su se sa stranim ambasadama. Plivaju u svojim bazenčićima, dive se svom voznom parku, samo ih, eto, "antipoduzetnička klima" u zemlji malo jebe. Oni bi ulagali, zapošljavali, oni su naša budućnost, samo glupa raja to neće da shvati.
ZAMPORION
Za to su tu sljedeće dvije stanice naše šetnje po prirodi i društvu – Pantovčak i Gornji Grad. Na Pantovčaku stoluje junak afere ZAMPORION, naš predsjednik, a na Gornjem Gradu naš premijer. On krati vrijeme promišljanjem socijaldemokracije dok mu prvi potpredsjednik Vlade, kojem se u Mađarskoj sudi za izazivanje prometne u kojoj je poginulo dvoje ljudi, upravlja državom. Pa u maniri bahatog vezira stvara "poduzetničku klimu", provodeći u djelo snove junaka iz prethodnog pasusa, tih naših kontroverznih i nekontroverznih poduzetnika kojima bi bazen bio pet metara duži samo da se malo skresaju prava radnika. Ako nemate za struju, manje pričajte na mobitel, poručio je Čačić svojim građanima. Ako nemate kruha, jedite kolače, poručila je Marija Antoneta svojedobno svojima.
U razini Gornjeg Grada je i Kaptol na kojem stoluje naša Crkva, ti seksualno pasivni starci koji si grade palače od oniksa, dok narodu poručuju da je "Ljubav u susretu s Bogom (...) način življenja u kojem je čovjek spreman trpjeti i to trpljenje ne shvatiti kao žrtvu, nego kao radost."
Furaju se na New York, kao nekad na Beč
S Gornjeg Grada vidi se Donji, vidi se ta čuvena Špica, tih nekoliko ulica na kojima se odvija simulacija društvenog, kulturnog i svakog drugog života ove zemlje. Sve to stane u tri, četiri ulice. Tu su zvijezde i zvjezdice, tu su kamere i foto-reporteri, tu se odvija cijeli taj cirkus koji se trudi samom sebi, a tako i svim ovim junacima od Oltara do Donjeg Grada dati na važnosti. Furaju se na New York, kao nekad na Beč.
A u daljini, negdje iza horizonta, hrvatske provincije počinju već u Vukovarskoj. Tamo negdje su propali gradovi, uništene tvornice i more nezaposlenih. Tamo negdje je raja koja se na Praznik rada pobije za besplatan grah, kapu ili karanfil.
Smrdljiva i zapišana
Sav jad i bijeda ove države stane u dva sata lagane šetnje, sve je u njoj dozlaboga plastično, samo se posložilo u piramidu – Oltar domovine, Todorićev dvorac, rezidencijalne četvrti sa stranim ambasadama, Pantovčak, Gornji Grad i Kaptol, Špica i raja negdje u daljini.
Gdje završiti ovu šetnju? U birtiji Krivi put na pivi, naravno. S pogledom na baraku u kojoj je osnovan HDZ, u kojoj su postavljeni temelji za ovo što danas nazivamo Hrvatska. Dvorište je puno smeća, a sama baraka je smrdljiva i zapišana. Rekla bi moja baba: "Ne moš je od gada gledat".
