Je li to žicanje zaposlenja u nekom državnom tijelu, je li to kakva potvrda, je li to građevinska ili lokacijska dozvola, je li to bilo koji papir koji od države (kojom HDZ vlada skoro 20 godina) treba, naš će se građanin, ako nema rođaka koji to "može srediti", naći u situaciji da ispali: "Pošto?"
Na toj točki razgovor naglo mijenja smjer. Odjednom sve one birokratske zavrzlame nestanu same od sebe i država, odnosno njeno tijelo, odreagira po hitro.hr principu. Samo treba znati kome će se uputiti to pitanje. Mito i korupcija su u ovoj zemlji postali modus operandi. To je, ono, jasna stvar. Pa kad bi definiciju demokracije izvodili iz ovih dvadeset godina hrvatske prakse, prosječan građanin bi zaključio da je to sistem u kojem svake četiri godine biraš ljude koje ćeš sljedeće četiri podmićivati.
Gledaj svoju guzicu!
Sve to skupa izrodilo je stanje uma u kojem građani nemaju niti malo vjere u sistem, nego ti i oni stariji i iskusniji među njima svako malo ispaljuju mudrolije tipa: "Uzdaj se u se i u svoje kljuse!", "Snađi se, druže!" i majku svih mudrolija demokracije na hrvatski način: "Gledaj svoju guzicu!"
Svake četiri godine, kako to već u demokraciji u Hrvata ide, dođu izbori, dođe taj dan kad su građani ti od kojih se žica usluga. A u ovakvom društvu, u društvu u kojem su građani dovedeni u stanje da "gledaju svoju guzicu", a mito i korupcija dominirajući lifestyle, i to postane teren za podmićivanje. Samo sada pitanje ide u suprotnom smjeru. Vrh HDZ-a bi najradije ispalio pitanje prema biračima: "Pošto glas?", samo, naravno, ne smije biti toliko transparentan.
30 krafni?!
Pa su malo vijećali, malo gledali koliko imaju, što mogu ponuditi, kako to nazvati a da se ne zove podmićivanje biračkog tijela, te došli do cifre od 100 do 150 kuna koju su nazvali "jednokratna pomoć umirovljenicima". Tako će naši umirovljenici tik pred izbore, i to ne svi, nego oni koji imaju mirovine manje od 3.200 kuna, njih "samo" 865 tisuća (skoro 20% stanovništva), dobiti protuvrijednost od 20 štruca kruha, ili 30 krafni, ili 10 kila manistre, ili 12 litara ulja...
Praksa je to stara koliko i HDZ. Samo su u nekim drugim vremenima, dok je još "bog hodao po zemlji", te cifre bile ozbiljnije. Sjeća li se netko privatizacije T-Coma? Svaki građanin i potencijalni birač koji je imao dovoljno volje i vremena da se zajebava s papirima, nateže s brokerima, čeka u kilometarskim redovima, mogao je tik pred prošle izbore spremiti u džep nekoliko tisuća kuna.
Besplatno oplođivanje kao predizborni trik
To je bio samo vrhunac ove priče s podmićivanjem birača. Tu su još i Kerum, koji pred Božić, iz proračuna, naravno, podijeli penzionerima bonove od sto kuna da kupuju kod njegovog pajde Tommya, tu je nemali broj lokalnih moćnika koji su lokalne izbore kupovali feštama s besplatnom janjetinom i ćevapima, a stvar je najdalje otišla u susjednoj Bosni i Hercegovini, gdje je Mislav Sučić iz Livna ušao u Dom naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine zahvaljujući svom biku Garonji, koji je za vrijeme "predizborne kampanje" besplatno oplođivao krave potencijalnih birača samo za obećanje da će njihovi vlasnici glasati za Sučića. "Za mene su glasali i Hrvati, i Srbi, i Bošnjaci", kaže Sučić.
Kad tako odvrtiš film i sjetiš se svih ovih uspješnih podmićivanja birača, kad vidiš da živiš u društvu u kojem se "gleda vlastita guzica", onda se moraš malo zabrinuti nad ovih sto kuna koje će naši penzići dobiti pred izbore. Hoće li stvarno zaboraviti i Sanadera, i crne fondove, i sve one afere za samo sto kuna.
Na toj točki, uzimaš laptop i po zaključak teksta se spustiš do lokalnog dućana, gdje ih par uvijek cucla pivu. Pa da čujemo što imaju reći na ovo. Ide citat: "Da je iljadu, još bi i razmislija, ali da in za sto kuna zaboravin sva ona sranja... Malo je, brate."
