Ubojstvo socijalne radnice Blaženke Poplašen u Đakovu uzdrmalo je javnost i ukazalo na dio problema s kojima se socijalni radnici u Hrvatskoj susreću. RTL-ova "Potraga" provela je istraživanje u suradnji s Hrvatskom udrugom i Komorom socijalnih radnika. "Ministarstvo ne sluša potrebe djelatnika", "Ministarstvo zapostavlja centar", "Ministarstvo nas gleda svisoka" - samo su neki od opisa stanja u sustavu socijalne skrbi koje su socijalni radnici pisali u anketi. U njoj je sudjelovalo dvije trećine ukupno zaposlenih socijalnih radnika u Hrvatskoj. U istraživanju se kombiniralo pet kvantitativnih i dva kvalitativna pitanja. To znači da su anketirani mogli i ostaviti komentar o tome što u njihovoj struci nije dobro. Anketa je bila anonimna.
"Drago mi je da je provedena anketa i da smo dobili rezultate. Nije mi drago što su takvi, ali je s jedne strane dobro jer potvrđuju ono što mi, predstavnici strukovnih organizacija i sindikata zaposlenih djelatnika u socijalnoj skrbi, već godinama govorimo i o čemu smo vrlo glasno nastojali prošli tjedan na sastanku izvijestiti najodgovornije osobe u državi", govori Štefica Karačić, predsjednica Udruge socijalnih radnika.
Više od 40 posto socijalnih radnika doživjelo fizički napad
"Pokušavamo se organizirati u namjeri da se probamo pomaknuti pozitivnijim promjenama. Ovo je jedan od načina da se progovori u struci i da ljudi čuju što radi socijalni radnik. To je za svaku pohvalu jer mislim da se u javnosti zaista malo govori o tome", govori Gordana Stojisavljević, socijalna radnica. Reprezentativan uzorak otkrio je da je više od 40 posto socijalnih radnika doživjelo fizički napad za vrijeme svog radnog vijeka.
Gordana govori da je doživjela da ljutita osoba razbija bocu pred njom. Nakon većine priča socijalnih radnika, ne čudi što se velik postotak osjeća nesigurno na svom poslu. 15 posto njih se ne osjeća sigurno svaki dan, više od 35 barem jednom tjedno, 30 posto socijalnih radnika osjeća se nesigurno jednom mjesečno. Tek šest posto socijalnih radnika u Hrvatskoj se osjeća sigurno na radnom mjestu, što je iznimno poražavajuće.
Socijalna radnica Anita Barišić, kaže da kada je riječ o najtežim danima u karijeri, jedan se događaj odnosi na tragediju obitelji s njezinog područja, a drugi kada je stradala kolegica u Đakovu.
"To su tragedije za koje se uvijek pitaš što se moglo napraviti da se to spriječi i kako se nastavi dalje od toga, kako se poboljšati svaki dan. Među ostalim, to je trenutak kada mi se čini da je apsolutno nevjerojatno da se takvo što može dogoditi u sustavu koji primarno pomaže ljudima. On je na neki način odgovoran za ovaj društveni aspekt. U takvim trenucima vidite da se neke odluke donose brzopleto, bez prethodnih analiza i razmatranja studija slučaja", komentirala je Barišić.
Ministarstvo ne vodi evidenciju o napadima na socijalne radnike
Iz Ministarstva socijalne politike potvrđuju da ne vode nikakvu evidenciju o napadima na socijalne radnike. Kažu da radnici to sami prijavljuju policiji. Na pitanje kako bi opisali suradnju sa službama izvan sustava, (obrazovanje, zdravstvo i policija), više od polovice ispitanih, čak 55 posto, odgovorilo je da je ta suradnja loša. Velik broj anketiranih dodao je kao lošu i suradnju s pravosuđem, što nije bilo ponuđeno kao odgovor.
K tome, kao velik problem socijalni radnici vide i pitanje skrbništva koje im je nametnuto. Ubijenoj Blaženki Poplašen prijava policiji nije pomogla, a njezin ubojica bio je osoba kojoj je ona pred zakonom skrbnica.
"To je ono što je teško, kada ideš iz jedne intervencije u drugu. Nije to druga vrsta posla, nego drugačiji postupak, za što postoji jako malo razumijevanja. Teško je kad vas neke stvari ni ne pitaju, a nametnute su vam, kao što je pitanje skrbništva", govori socijalna radnica Barišić. "Nisam zadovoljan/a", odgovorilo je više od 90 posto ispitanih na pitanje koliko su zadovoljni suradnjom unutar sustava.
Velik odziv u anketi
Docentica s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Helena Popović, koja predaje metode medijskih istraživanja, pomogla je "Potrazi" dobiti što preciznije rezultate. Kako kažu, svako istraživanje ima svoje limite i oni su ih uzeli u obzir. "Jedno od ograničenja je da se radi o akcijskom istraživanju što znači da je usmjereno problemski, tako da su i pitanja na taj način konstruirana, a s druge strane je orijentirano na socijalne radnike", govori Helena Popović s FPZG-a.
Odziv je nadmašio sva očekivanja. Popović komentira da je odziv od više od 60 posto ispitanika zapravo indikator da postoji motivacija za rješavanje dotičnog problema.
"To je veliki odaziv u odnosu na uobičajene odazive istraživanja koja inače okvirno ne prelaze 30 posto", govori docentica Popović. U anketi je sudjelovalo 729 socijalnih radnika, a u hrvatskom sustavu socijalne skrbi zaposleno ih je ukupno 1176. Čak 71 posto ispitanih socijalnih radnika istaknuo je suradnju s resorom zdravstva kao najlošiju.
"To je još jedna potvrda. Imamo i mi podatke koji govore da se po pitanju zaštite djece pokazalo da liječnici obiteljske medicine ne prijavljuju nasilje, a još veći problem je činjenica da nas oni u suradnji zapravo ignoriraju u našim zahtjevima", govori Karačić.
Premalo ljudi, previše administracije, male plaće...
"Ono što je meni izazov, neću reći da mi je teško jer teško nam je svima, je prebacivanje iz jednog posla u drugi, gdje vi u osmosatnom radnom vremenu obavljate toliko posla da ga ja sad ne mogu ni nabrojiti na prste. Odlazite na teren na intervenciju, tamo vas čekaju ljudi koji su u postupku razvoda braka, ako znamo da je razvod braka među najstresnijim događajima u životu vi morate kao stručnjak biti spremni na taj dio", govori Barišić.
Stanisavljević navodi da ako dođe nekakva intervencija da oni moraju izaći i moraju koordinirati i povući drugu kolegicu s terena da bi oni mogli otići. I tu se međusobno moraju ekipirati. Velika količina posla na premalo ljudi, gomila administracije u loše organiziranom sustavu u potpunom je nesrazmjeru s plaćom, koja često ne prelazi pet tisuća kuna. No, malu plaću spominje tek desetak ljudi od njih 700 ispitanih.
