Prošli tjedan na blogu istraživačkog projekta Woman
Under Siege objavljeno je izvješće o tragičnoj
statistici silovanja i zlostavljanja žena u ratovima.
Brojka koja nas uvodi u priču jest 128, a označava one zemlje
koje su 24. rujna potpisale UN-ovu Deklaraciju o obaveznom
eliminiranju seksualnog nasilja u sukobima. Britanski ministar
vanjskih poslova William Hague tvrdi kako novi
dokument zabranjuje amnestiju seksualnih zločina tijekom mirovnih
sporazuma te da traži usvajanje novog Međunarodnog protokola
2014. koji bi osigurao da prikupljeni dokazi o seksualnom nasilju
budu važeći pred sudovima.
Također je izjavio kako će Velika Britanija nastaviti poticati 80 zemalja članica UN-a, koje su odbile potpisati deklaraciju, da promjene svoje mišljenje, prenosi Libela.org.
Silovanje kao povlastica osvojenog teritorija
Nasilni ulazak muškarca u tijelo žene postao je sredstvo
demonstriranja njegove volje, a ujedno je i čin koji u ratnim
uvjetima ima posebnu simboliku. Rat muškarcima daje prešutnu
dozvolu za silovanje, ono je postalo povlastica osvojenog
teritorija.
"Za silovatelja je silovanje žena čin protiv njenog muža ili oca,
isto toliko koliko je i protiv njenog tijela", napisala je
američka feministička spisateljica i aktivistkinja Susan
Brownmiller.
Službena statistika bitno drugačija od realnog stanja
Međutim, prikupljanje podataka o seksualnom nasilju složen je
posao, a dobivene brojke često pričaju priču daleko drugačiju od
one koje je realna i, vrlo često, puno tragičnija. Primjerice,
postotak žena tijekom sukoba u Istočnom Timoru i Ruandi koje su
prijavile zlostavljanje iznosi 6 ili 7, što je izuzetno malo kada
uzmete u obzir da je broj silovanih žena samo tijekom sukoba u
Ruandi 1994. godine procijenjen na 500.000.
Organizacija UN Women metodom ankete nastojala
je dokumentirati seksualno nasilje nad ženama i djevojčicama u
državi Mali, a nakon anketiranja samo 51 posto ispitanih žrtava
pristalo je na razgovor o toj temi.
Situacija je jednako užasavajuća i u Južnoafričkoj Republici gdje se, prema statistici, svake četiri minute dogodi silovanje, a seksualno zlostavljane godišnje prijavi oko 200.000 žena.
Prema procjeni UN-a, u Bosni je u ratnom razdoblju seksualno zlostavljanje iskusilo između 50.000 i 60.000 žrtava, a Međunarodni sud za razne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije do sad je za takva nedjela kaznio samo 29 osoba.
Velika većina žrtava seksualno nasilje ne prijavljuje zbog srama,
straha od gubitka i osude članova obitelji i društva, ali i
osvetničkih prijetnji svojih zlostavljača.
I u Hrvatskoj i u svijetu smatra se da na svako prijavljeno
silovanje dolazi njih od 15 do 20 neprijavljenih. Ta brojka je
mnogo veća kada se silovanja dogode na područjima zahvaćenim
ratnim zbivanjima.
Ono što je najtragičnije, kako ističe Libela, jest činjenica da se silovanje u ratovima i dalje sistetično ne procesuira te nasilnici najčešće ostaju nekažnjeni.
Crvena linija
Nakon svih ovih slučajeva, a tu ih je nabrojano samo nekoliko čije brojke govore same za sebe, Međunarodnoj zajednici još uvijek nije palo napamet silovanje u ratu proglasiti crvenom linijom, linijom koju se ne smije prijeći. Čini se da sva ova patnja jednostavno nije dovoljna te stradanja i zlostavljanja žena su i dalje na marginama mainstream odluka.