Američki ministar vanjskih poslova James A. Baker 9. veljače 1990. godine obećao je sovjetskom lideru Mihailu Gorbačovu: NATO se neće širiti na istok. Dvojac se dogovorio kako se NATO neće proširiti na teritorij Istočne Njemačke, a isto je ponovio glavni tajnik NATO-a 17. svibnja 1990. u Bruxellesu.
Te 1990. NATO je imao 17 članica, a danas ih ima 30, među kojima su i baltičke države, nekoliko država koje su bile dio Varšavskog pakta.
Ruka ruci: Baker i Gorbačov 1990.-ih
Mađarska, Poljska i Češka također su dio NATO-a, a Ukrajinu ruski predsjednik Vladimir Putin vidi kao crvenu liniju. U jednoj od svojih posljednjih izjava Putin kaže kako žele čvrste garancije da Ukrajina neće ući u NATO. Inače, što će ako Ukrajina postane članica NATO-a pa napadne Krim - ratovati protiv tog Saveza, zapitao se Putin i kazao kako ih je Zapad prevario.
O ovom je obećanju gostujući u studiju Net.hr-a govorio vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović. Ovaj ekspert smatra kako rata biti neće, o čemu više možete pročitati u prvom dijelu intervjua.
"Zapadni dužnosnici, predsjednici, davali su obećanja Rusiji da se NATO neće širiti, a Rusi su na to zagrizli. Što idete istočnije, to se više vrednuje riječ, a zapadnije više vrijedi ugovor. Radi se o različitim sustavima prava i različitim tradicijama. Ako je bila dana riječ na visokoj razini, onda je to nešto što se na Istoku smatra da je važnije i vrjednije od pisanog sporazuma. To se nije ostvarilo i sada Rusija traži garancije", kazao je Vidmarović.
Diplomacija straha je uspjela
Španjolski list El Pais objavio je nacrt sporazuma koji Rusija želi postići sa Sjedinjenim Državama. Kako sada stvari stoje, Amerikanci ne žele Rusima potpisati da Ukrajina ne može ući u NATO, a niti druga opcija prema kojoj bi došlo do federalizacije zemlje, pa bi onda proruske pokrajine vječno mogle stopirati potencijalni ulazak u NATO, trenutno nije blizu ostvarenja.
"Putin je sigurno znao da neće dobiti tako čvrstu garanciju. NATO i Amerikanci to ne mogu reći, to je protiv njihove prirode i vjerovanja: da pristanu na ovakav ultimatum. Pitanje je što dalje. Amerika je otvorena za razgovor po svim ostalim temama i to je uspjeh ruske diplomacije straha."
Kakve bi to garancije Rusija mogla dobiti i što bi moglo dovesti do deeskalacije odnosno povlačenja ruske vojske s granice?
"Amerikanci predlažu cijelu paletu opcija - uzajamna transparentnost, provjera proturaketnih sustava i jedne i druge strane. Opet se radi o tome da Amerikanci malo ostavljaju Europu na cjedilu. To je sad igra zamjene: Amerikanci kažu da neće u Rumunjskoj smještati svoje sustave, a vi nemojte na nekoj drugoj lokaciji. Zatim, ponovno učvršćivanje mjera povjerenja u nuklearne sigurnosti, pitanje raketa malog i srednjeg dometa. O svemu tome su Amerikanci spremni razgovarati. To Rusiji sada i treba, ali za neulazak Ukrajine u NATO neće dobiti garancije", kaže Vidmarović.
U čitavoj priči apsurdna je činjenica, kaže, da Ukrajina ne može ući u NATO u narednih 10 godina sigurno, a vjerojatno i 15 godina. "Sigurno postoji neslužbeni moratorij. No, sada Rusi žele da Amerikanci to obznane i službeno kažu da Ukrajina ne može u NATO i da postoji moratorij, što Amerika ne može napraviti. I sada igra traje. Dok se stvari ne pokrenu i dok Amerika ne bude spremna na razmatranje 90 posto onog što Rusija predlaže, Moskva će sada stvarati asimetrične prijetnje i zone eskalacije po čitavom svijetu".
Više pogledajte u videu, a čitavu analizu Branimira Vidmarovića o situaciji na rusko-ukrajinskoj granici i odnosima Rusije i Zapada pogledajte u cijelom intervjuu:
